Kako prepoznati zaista važna čovjeka Novo!
0 preuzimanja
Dječak je izišao s djedom prošetati Parizom.
Prolazili su pored malog postolarskog dućana. Kupac je tvrdio da nešto nije u redu s njegovim cipelama. Postolar je mirno saslušao primjedbe, ispričao se i obećao da će ih popraviti.
Kasnije je djed s dječakom sjeo u kafić.
Čovjeka za susjednim stolom konobar je zamolio da pomakne stolicu kako bi se moglo prolaziti. Čovjek je počeo galamiti. Odbio se pomaknuti.
"Nikada ne zaboravi ono što si vidio," rekao je djed dječaku. "Onaj postolar prihvatio je žalbu kupca, a ovaj čovjek pokraj nas nije se htio pomaknuti. Ljudima koji obavljaju neke korisne zadatke ne smeta kad čuju kritike na račun svog rada, ali oni koji ne rade nikakav koristan posao, uvijek misle da su veoma važni i agresijom i neljubaznošću kriju svoju nesposobnost."
preuzeto sa facebooka
| Pregleda: | 1913 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 26. 03. 2020. |
Slični dokumenti
Na obali potoka sjedio je pustinjak i razmišljao. Kad je otvorio oči, ugleda Škorpiona koji bijaše pao u vodu i sad se očajnički borio da ispliva i da si spasi život. Pun suosjećanja, pustinjak ispruži ruku, uhvati škorpiona i iznese ga na obalu.
U trgovinu namirnica ušla je žena odjevena u odjeću koja joj je bila prevelika.
Pristupila je vlasniku trgovine i prigušenim glasom zatražila nešto hrane na dug, jer joj je muž teško bolestan i ne može raditi, a imaju četvoro djece. Vlasnik se izderao na siroticu da iziđe van. Žena je žalosno moljakala: »Molim vas gospodine! Novac ću donijeti čim budem mogla!»
Vlasnik je na to zavikao da ne daje robu na dug. Jedan kupac pristupio je trgovcu i zamolio ga da pomogne sirotoj ženi.
Ovaj joj se obratio, kako bi se grubo našalio: «Imaš li popis stvari koje ti trebaju?» Žena je potišteno odgovorila: «Da gospodine.»
«Položi popis na vagu. Dat ću ti onoliko koliko on teži» reče trgovac.
Žena je izvadila komadić papira, nešto na njega dopisala i pognute glave stavila na vagu.
Tanjur vage na koji je stavila papirić spustio se do kraja. Prodavač je otvorenih usta provjerio vagu. Bila je u redu. Vratio je papirić na tanjur a na drugi počeo stavljati paketiće s hranom, kutije, vrećice i konzerve. Jezičak na vagi nije se ni pomakao.
Konačno je zgrabio papirić. Nije to bio popis namirnica nego molitva:
«Bože moj, ti znaš u kakvoj sam situaciji i znaš što mi je sve potrebno, sve povjeravam tebi.»
POUKA: Bog uvijek zna težinu naših molitava.
Bruno Fererro