Bajka o jednom mišu - poučna priča Novo!

0 preuzimanja

mis_ilustracijaJednoga dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju paket. Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? - pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut. Trčeći kroz dvorište upozoravao je ostale : "U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!" Kokoš reče: "Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene“, i nastavi kljucati i čeprkati po dvorištu. Miš se okrene svinji i vikne: "Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!" Prase je suosjećalo: "Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti. Srećom ni ne tiče me se." Miš tada krene prema kravi: "Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!„ Krava reče: "Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža." Tako se miš vratio pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s mišolovkom. Te noći začuo se čudan zvuk mišolovka je uhvatila svoj plijen Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom. Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao kokoš. Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi. Da bi ih nahranio, farmer je zaklao prase. Žena se, nažalost, nije se oporavila. Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih. Miš je sve gledao s velikom tugom kroz pukotinu u zidu. Zato, kad idući put čuješ da se netko suočio s problemom i misliš da te se ne tiče, sjeti se - kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti. Svi smo umiješani u putovanje zvano "život". Moramo paziti jedni na druge i ponekad napraviti dodatan trud da ohrabrimo nekoga od nas. SVATKO OD NAS JE BITNA NIT U TAPISERIJI DRUGE OSOBE. ŽIVOTI SU NAM ISPREPLETENI S RAZLOGOM. JEDNA OD NAJBOLJIH STVARI KOJA SE VEŽE UZ OVAJ SVIJET JE PRIJATELJ.

Pregleda: 3074 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 09. 12. 2019.

Slični dokumenti

I ptice vole živjeti
I ptice vole živjeti

Imao sam sedam ili osam godina. Često sam se igrao s dječakom iz susjedstva. Zvao se Heinrich Brasch. On me naučio kako se prave praćke. Gumenu vrpcu treba pričvrstiti na rašljastu granu. Takve smo grančice izrezivali iz živice. Bilo je proljeće, korizma, vrijeme Gospodinove Muke. Jedoga nedjeljnog jutra Heinrich me pozove:

Četiri kraljevića - poučna priča
Četiri kraljevića - poučna priča

Četvorica kraljevića krenu u potragu za umjećima u kojima će biti nenadmašivi. "Prođimo svijetom i ovladajmo znanjem", rekoše jedan drugom.

Ugovorili su mjesto na kojem će se sastati nakon nekog vremena i razišli se na sve četiri strane svijeta. Vrijeme je prolazilo.

Kad je prošla godina, mjesec i jedan dan, četvorica braće nađoše se na dogovorenom mjestu da ispitaju što je tko naučio.

"Ja sam stekao znanje koje mi omogućuje da pronađeni komad kosti nekog živog bića mogu obući u meso", reče prvi.

"Ja sam u stanju", pohvali se drugi, "odjenuti to biće u kožu čak obraslu dlakom".

"Ja", požuri treći, "umijem takvom biću stvoriti sve udove".

"A ja imam moć udahnuti mu život", zaključi četvrti kraljević.

Nakon toga četvorica kraljevića pođu u džunglu kako bi pronašla komad kosti i dokazala svoja umijeća. Nisu dugo tražili. Nakon par koraka pronađu komad kosti i, ne provjeravajući od koje bi životinje bila, dadoše se zdušno na posao da što prije iskušaju svoja čarobna znanja.

Prvi obuče kost u meso, drugi je odjenu u kožu s dlakom, treći doda udove da je dovrši, a četvrti je oživi... Kad ono - lav! Otvori snažne čeljusti, zaurla od gladi i sruči se na svoje tvorce te ih proždre. Kad je svu četvoricu usmrtio, lav se zadovoljan povuče u džunglu.

Suvremeni čovjek pokazao je da ima ogromnu stvaralačku moć, ali ta moć u sebi nosi i mogućnost samouništenja.

narodna priča

Zanimljivosti

Na esperantu se Isus Krist kaže Jesuo Kristo.

Humor

Izgubio sam pamćenje, potužio se neki stogodišnji pustinjak svom jednako starom subratu. – Što si izgubio?, upita ovaj, koji je bio prilično nagluh. – Ne sjećam se…

Poslovice

U kući lijenčine množe se samo snovi. (Koreanska)