Šuma viđena od vuka Novo!
0 preuzimanja
Šuma je bila moja kuća. Tamo sam živio i brinuo se za nju. Nastojao sam je držati čistu i urednu. Jednog lijepog sunčanog dana, dok sam čistio smeće po njoj, začuh korake. Skočio sam u isti mah i sakrio se iza stabla, i tada ugledah jednu malu djevojčicu koja je dolazila puteljkom i nosila u ruci neki zavežljaj. Odmah sam se zabrinuo za nju jer je bila smiješno obučena, sva u crveno, sa ćelavom glavom kao da se nije dala prepoznati. Naravno da sam se zaustavio da kontrolim tko je. Zapitao sam je tko je i kamo ide. Odgovorila mi je: u kuću svoje bake i da joj nosi ručak. Izgledala mi je jako poštena osoba, ali bila je u mojoj šumi i onako čudno obučena. Tada odlučih da je naučim kako je opasno prolaziti kroz šumu bez najave i još onako čudno obučena. Pustio sam je da ode svojim putem, ali sam otrčao ispred nje u bakinu kuću. Kad sam ugledao onu simpatičnu baku, objasnio sam joj o čemu se radi i ona se složila s tim da unučici treba jedna dobra lekcija. Složila se da izađe iz kuće sve dok je ne bude zvala, ali u biti je ostala ispod kreveta.
Kad je došla djevojčica pozvao sam je u spavaću sobu, dok sam ja ležao u krevetu preobučen u baku. Djevojčica, obučena u crveno i bijelo, uđe i promrmlja nešto ne baš simpatično o mojim ušima. Pošto sam time bio povrijeđen rekoh joj da su mi uši tako velike da je bolje čujem. Želio sam biti pažljiv na ono što ona govoraše, ali ona je odmah komentirala nešto o mojim raširenim očima. Možete samo zamisliti što sam počeo osijećati prema onoj tako dražesnoj ali tako antipatičnoj djevojčici. I budući da sam shvatio da je prema meni već zauzet jasan stav i da moram podmetnuti i drugi obraz, rekao sam joj da mi velike oči pomažu da je bolje vidim. Pošto mi se nastavila i dalje rugati zaista me ranila duboko. U biti imam problema s velikim zubima. Znam da sam se morao kontrolirati, ali ipak sam skočio sa kreveta i zarežao sam da mi zubi služe da bih je lakše pojeo. Sada, budimo iskreni, ne bi ni jedan vuk pojeo djevojčicu, ali ona luda je počela trčati po kući i vikati dok sam je pokušavao umiriti. Skinuo sam sa sebe bakinu odjeću, ali bilo je još gore. Iznenada se otvoriše vrata i pojavi se lovac sa puškom u ruci. Našao sam se u sosu. Ugledah jedan prozor otvoren i kroz njega sam izletio. Baka nije nikada ispričala moju stranu priče. Kratko iza toga je počeo kružiti glas da sam ja zločest i antipatičan i svi su me počeli izbjegavati. Nikada nisam saznao ništa više o djevojčici sa onom smiješnom kapicom, ali znam jedino to da od onog događaja nisam više sretno živio.
Lief Fearn
| Pregleda: | 1690 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Čovjeku starom preko 70 godina koji se cijeli život bavio ovčarstvom država odluči pomoći i dodijeliti mu mirovinu.
Jedna novinarka ga je tom prilikom zamolila da joj ispriča neki događaj koji nikad neće zaboraviti.
Starac započe priču: “Bilo mi je 20 i neka kad sam naišao na mladunče u šumi i uzeo ga k sebi.
Prolazili su mjeseci, susjedi su mi govorili da sve više liči na vučicu i da je se riješim.
Bio sam mlad i nisam nikoga htio slušati. Bila mi je privržena, gdje god sam išao išla bi sa mnom i čekala me. I prošle su godine…
Jednog dana kad sam malo prilegao kroz san sam čuo neku buku, režanje i cvilež. Dok sam došao sebi i ustao, sve je utihnulo.
Izašao sam van i ugledao poklano čitavo stado ovaca, a vučica sva u krvi sjedi i gleda ravno k meni.
Utrčao sam u kuću, uzeo pušku i ubio je na licu mjesta.
Nisam znao što ću s ovcama, pa sam pozvao susjede da ih odnesu dok se meso još nije
pokvarilo i usmrdjelo.
Sklanjanjem ovaca, među njima smo pronašli tri zaklana odrasla vuka i tad sam shvatio što sam učinio!”
Nikad ne procjenjuj ljude i događaje na temelju onoga što vidiš na prvi pogled.
Dječak koji je živio sa svojim roditeljima dobio je "brata". Kako njegovi roditelji više nisu mogli imati djece odlučili su otići u dom za napuštenu djecu i usvojiti jedno dijete čime bi i sebi i njemu uljepšali život.