Živjeti s ružom Novo!
0 preuzimanja
Perzijska bajka govori kako je jednog dana skitnica pronašao komad gline toliko prožet parfemom da je miris ispunio cijelu sobu.
“Što si ti”? odmah je upitao. “Dragulj iz Samarkande, ili rijetki prerušeni trn? Ili neka druga dragocjena tvorevina?"
“Ne, ja nisam ništa drugo osim komada najobičnije gline”.
“Ali, odakle taj tvoj divan miris”?
“Prijatelju, otkriti ću ti tajnu: ŽIVJELA SAM POKRAJ RUŽE”.
A kršćani bi trebali živjeti pokraj Isusa. Živjeti poput Njega, raditi ono što bi On htio, govoriti poput Njega, čak i razmišljati kao On.
Ako ne živimo blizu Njega, bez obzira na brojne dobre osobine koje imamo, koliko god se trudimo, koliko god smo dobri prema drugima, ako ne provedemo vrijeme s Njim, ne možemo biti dobar odraz Njega i Njegove ljubavi.
Radi se o molitvi, primanju sakramenata, čitanju Svetoga pisma, predanju Božjoj volji.
Mnogi od nas jednostavno se prilagođavaju obimu posla i odgovornostima, što samo vodi do više stresa. Odvajanje vremena za odmor pomaže pri oslobađanju pritiska, ali prijatelji ili obitelj ne mogu nam dati ono što Krist može.
Većina ljudi neće pročitati Bibliju, ali će promatrati vaše ponašanje!
On je rekao: “Ostanite u Meni, i Ja u vama!” (Iv 15:4).
Zato budi primjer, ne propovijed!
“Po tome će svi znati da ste Moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni za druge”. (Iv 13:35)
| Pregleda: | 691 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Jedan škrtac sakrio je svoje zlato u podnožju drveta u svom vrtu. Svake nedjelje vadio ga je iz zemlje i satima ga s uživanjem gledao. Netko je doznao za to i ukrao mu zlato.
U trgovinu namirnica ušla je žena odjevena u odjeću koja joj je bila prevelika.
Pristupila je vlasniku trgovine i prigušenim glasom zatražila nešto hrane na dug, jer joj je muž teško bolestan i ne može raditi, a imaju četvoro djece. Vlasnik se izderao na siroticu da iziđe van. Žena je žalosno moljakala: »Molim vas gospodine! Novac ću donijeti čim budem mogla!»
Vlasnik je na to zavikao da ne daje robu na dug. Jedan kupac pristupio je trgovcu i zamolio ga da pomogne sirotoj ženi.
Ovaj joj se obratio, kako bi se grubo našalio: «Imaš li popis stvari koje ti trebaju?» Žena je potišteno odgovorila: «Da gospodine.»
«Položi popis na vagu. Dat ću ti onoliko koliko on teži» reče trgovac.
Žena je izvadila komadić papira, nešto na njega dopisala i pognute glave stavila na vagu.
Tanjur vage na koji je stavila papirić spustio se do kraja. Prodavač je otvorenih usta provjerio vagu. Bila je u redu. Vratio je papirić na tanjur a na drugi počeo stavljati paketiće s hranom, kutije, vrećice i konzerve. Jezičak na vagi nije se ni pomakao.
Konačno je zgrabio papirić. Nije to bio popis namirnica nego molitva:
«Bože moj, ti znaš u kakvoj sam situaciji i znaš što mi je sve potrebno, sve povjeravam tebi.»
POUKA: Bog uvijek zna težinu naših molitava.
Bruno Fererro