Živjeti s ružom Novo!
0 preuzimanja
Perzijska bajka govori kako je jednog dana skitnica pronašao komad gline toliko prožet parfemom da je miris ispunio cijelu sobu.
“Što si ti”? odmah je upitao. “Dragulj iz Samarkande, ili rijetki prerušeni trn? Ili neka druga dragocjena tvorevina?"
“Ne, ja nisam ništa drugo osim komada najobičnije gline”.
“Ali, odakle taj tvoj divan miris”?
“Prijatelju, otkriti ću ti tajnu: ŽIVJELA SAM POKRAJ RUŽE”.
A kršćani bi trebali živjeti pokraj Isusa. Živjeti poput Njega, raditi ono što bi On htio, govoriti poput Njega, čak i razmišljati kao On.
Ako ne živimo blizu Njega, bez obzira na brojne dobre osobine koje imamo, koliko god se trudimo, koliko god smo dobri prema drugima, ako ne provedemo vrijeme s Njim, ne možemo biti dobar odraz Njega i Njegove ljubavi.
Radi se o molitvi, primanju sakramenata, čitanju Svetoga pisma, predanju Božjoj volji.
Mnogi od nas jednostavno se prilagođavaju obimu posla i odgovornostima, što samo vodi do više stresa. Odvajanje vremena za odmor pomaže pri oslobađanju pritiska, ali prijatelji ili obitelj ne mogu nam dati ono što Krist može.
Većina ljudi neće pročitati Bibliju, ali će promatrati vaše ponašanje!
On je rekao: “Ostanite u Meni, i Ja u vama!” (Iv 15:4).
Zato budi primjer, ne propovijed!
“Po tome će svi znati da ste Moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni za druge”. (Iv 13:35)
| Pregleda: | 1680 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Jedan je čovjek došao starom, iskusnom i mudrom redovniku-pustinjaku i upitao ga za savjet.
Pripovijedao je pustinjaku kako svaki dan moli, kako redovito ide na svetu misu i čita Riječ Božju. Ali jedva nešto od toga ostaje u srcu, dok većinu brzo zaboravlja. Upitao je pustinjaka što mu je činiti.
Redovnik mu je dao u ruke prljavu vrbovu košaru i zatražio: Donesi mi u ovoj košari, molim te, vode s izvora! Čovjek se začudio zahtjevu. Pomislivši: možda se dogodi čudo pa uspijem donijeti vode u vrbovoj košari. Došao je do izvora i dugo, dugo držao košaru u vodi. Zahvatio je vodu i pohitao k starcu. Međutim, nikakvo čudo se nije dogodilo. Voda je iscurila i, kad je došao natrag, košara je bila potpuno prazna.
Stari mu je pustinjak rekao: Idi ponovo! Zagrabi i donesi vode u košari! Zahtjev je ponovio desetak puta. Čovjek je desetak puta išao na izvor ali uzalud. Razočaran se vratio starcu s praznom košarom.
Pustinjak mu je rekao: Sad pogledaj! Košara koja je bila prljava posve je čista! Isto se događa i s riječima Svetog pisma, i s molitvama u tvome srcu. Nikad nećeš uspjeti zadržati ih sve u srcu, ali te riječi tijekom vremena čiste tvoje srce. Riječ Božja potiče te na pokoru, ljubav i dobra djela. Te riječi s vremenom pretvaraju prljavštinu tvoje duše u predivan Božji perivoj!
Stari su Rimljani bogove molili za uspjeh u poslu, za pobjedu u ratu, za dobru žetvu itd. i prinosili su im žrtve, a bogovi su bili dužni ljudima ispuniti molitve. U molitvama se, smatralo se, točno moralo reći što se želi i što se daje, predviđajući sve slučajeve. Ako se, npr., u molitvi bogu točno ne kaže: "Primi na dar ovo vino koje ti prinosim!" bog će odmah, kakav jest, shvatiti da mu se pirnosi sve vino koje se nalazi u podrumu. I tada jadni čovjek ostane bez ijedne kapljice.
Rimska legenda priča kako se Romulov nasljednik kralj Numa Pompilije pogađao s bogom Jupiterom: - Prinijet ćeš mi za žrtvu glavu - zatražio je Jupiter. - Vrlo dobro - odgovorio je kralj - dobit ćeš glavicu bijelog luka koju ću smjesta iščupati iz svog povrtnjaka. - Ne - odgovorio je Jupiter - hoću nešto ljudsko! - Dobro - odvratio je kralj - dobit ćeš ljudsku kosu. - Ali, ne, ja hoću nešto živo! - U redu - izvukao se kralj - na sve to dodat ćemo jednu malu živu ribu.
Jupiter je, kaže priča, prasnuo u smijeh i na sve pristao.