Čudesno umnažanje vremena - razmišljanje Novo!
0 preuzimanja
Vidje Isus silan svijet, sažali mu se nad njim te im je govorio o neodoljivoj Božjoj ljubavi. A kad je pala večer, rekoše njegovi učenici: Gospodine, otpusti taj narod, već je kasno a nemaju ni vremena. Pružite im vi, reče on, dajte im od svoga vremena! Ta ni sami nemamo vremena, odgovore oni, a ono što imamo - to malo - kako rasporediti na tolike? Ali je među njima bio jedan, koji je imao pet slobodnih termina, za svaki slučaj, uz to dva put po četvrt sata, to ponudi Isusu. Isus, uz smiješak, uze tih pet termina i ono dva put po četvrt sata u svoje ruke. Pogleda na nebo, zahvali, blagoslovi i davaše svojim učenicima da to dragocjeno vrijeme podjele mnoštvu. I, gle, to malo doteklo je svima. Na kraju, još je preostalo punih dvanaest dana od ono malo vremena. Pripovijeda se da su se svi čudili. Vidješe, naime, kako je od nemogućega postalo moguće.
autor nepoznat
| Pregleda: | 1996 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
U nekom je selu nasred jedinog trga bila postavljena svjetiljka. Jedina svjetiljka koja je osvjetljavala trg! Svi su se mještani hvalili njome. Seoski načelnik čak je odredio čovjeka da pazi na tu svjetiljku i da se marljivo brine za sve što je u vezi s njom. Slijepo zanesen svojom službom, čovjek postavi na trg, na vidno mjesto, strelicu s natpisom koji je pokazivao i upućivao na svjetiljku. Mještani se tome počeše smijati. Jedan ga upita: - Jeste li vi stavili tu strelicu? - Da, gospodine. - Savjetovao bih vam da je sklonite. - Zašto? - Zato što svjetiljka, ako se ne vidi sama po sebi, ne služi ničemu. Istina. Pravoj vrlini i pravim vrijednostima nije potrebna nikakva strelica.
Dok je lav spavao u šumi, Seoski miševi su plesali. Jedan od njih, neoprezan, skočio je na usnulog lava. Lav je nesretnika poklopio svojom šapom.