Božje milosrđe - kratka priča Novo!

A Ako ti prijatelj ne daruje osmijeh, daruj ti njemu svoj.

B Blago onom tko ima prijatelje, teško onom tko ih treba.

C Cijeni pravog prijatelja kao dragulj neprocjenjivi.

Č Čovjek mora zatvoriti jedno oko da bi našao prijatelja, a da bi ga zadržao treba zatvoriti oba.

D Drži pravog prijatelja objema rukama.

E Ediktom ne možeš narediti nekome da ti bude najbolji prijatelj!

F Feniks se rađa iz pepala, a prijateljstvo iz malih znakova pažnje.

G Gdje god bili, vaši prijatelji tvore vaš svijet. (W. James)

H Harmonija nastaje kad se sretnu istinski prijatelji, a ne melodija.

I Istinsko prijateljstvo nije za mene manje sveto od vječnoga braka. (K. Mansfield)

J Jedna duša u dva tijela to je pravo prijateljstvo.

K Kušnja prijateljstva je pomoć u nevolji, i to bezuvjetna pomoć. (Gandhi)

L Laž obično ubija prijateljstvo, a istina ljubav.

LJ Ljubav je slijepa, prijateljstvo zatvara oči.

M Male ljubaznosti učvršćuju prijateljstva.

N Nasamo kori prijatelja, a hvali ga javno.

NJ Njeguj put koji vodi do prijatelja.

O Osoba bez prijatelja je kao knjiga koju nitko ne čita.

P Ponašaj se prema prijatelju kao prema slici: Promatraj ga u najboljem svjetlu.

R Ruka starog prijatelja – kakav divan oslonac.

S Samo među dobrima može biti prijateljstva.

Š Šutjeti s prijateljem, i to je ponekad govor.

T Tek kad stane pucati led, znat ćeš tko ti je prijatelj.

U U nevolji se upoznaje pravi prijatelj.

V Volim te ne samo zbog onoga što si učinio od sebe, nego i zbog onoga što činiš od mene.

Vjerojatno upravo to znači biti prijatelj.

Z Zašto uopće živimo, ako ne zato da olakšamo život jedni drugima.

Ž Život nije ništa bez prijateljstva. (Ciceron)

Desetogodišnji dječak odlučio je početi trenirati judo, usprkos tome što je izgubio lijevu ruku u teškoj prometnoj nesreći.

Krenulo mu je dobro, i nije mu bilo jasno zašto ga je, nakon tri mjeseca treninga, sensei (učitelj) i dalje učio samo jednom potezu.

“Sensei, zar ne bih trebao učiti i druge poteze?”, pitao je.

“Ovo je jedini potez koji znaš, ali ovo je jedini potez koji trebaš znati.” - odgovorio je sensei.

Dječak nije razumio učitelja, ali mu je vjerovao.

Nekoliko mjeseci kasnije dječak je na svom prvom turniru vrlo lako pobijedio u prva dva meča. Treći meč se pokazao težim, ali nakon nekog vremena, njegov protivnik je postao nestrpljiv i otvorio se, na što je dječak spretno iskoristio svoj jedan jedini potez i dobio i taj meč.

S tri pobjede našao se u finalu.

Ovaj put, njegov protivnik je bio veći, jači i iskusniji. Izgledalo je da je dječak u potpunosti nadjačan. Sudac je pozvao time-out. Želio je prekinuti meč, ali sensei nije dopustio.

Ubrzo nakon što je borba nastavljena, protivnik je napravio pogrešku. Istog trena, dječak je iskoristio svoj uvježbani potez i pobijedio. Postao je prvak.

Na putu kući, dječak i sensei analizirali su sve borbe. Dječak je pitao: “Sensei, kako sam osvojio ovaj turnir sa samo jednim potezom?”

“Pa osvojio si ga iz dva razloga”, rekao je sensei. “Prvo, skoro si u potpunosti ovladao jednim od najtežih poteza u džudu. A drugo, jedina poznata obrana za taj potez je da te protivnik zgrabi za lijevu ruku.”

Dječakova najveća slabost postala je njegova najveća snaga.