Božja ili ljudska čuda? Novo!
0 preuzimanja
Bio jednom jedan car u Mezopotamiji koji je dao sagraditi impozantan labirint, te pozvao jednog beduinskog vladara iz Arabije u posjet. Pokazao mu je labirint i zatvorio ga u njemu dok sam ne pronađe izlaz.
Čovjek je lutao i lutao i napokon izišao. Car Mezopotamije ga upita je li uzbuđen prizorom njegove građevine i ima li išta što bi je u njegovom carstvu nadmašilo.
Beduin na to reče da ima i da će mu pokazati kad mu uzvrati posjet.
Nije prošlo puno vremena kad je Mezopotamski car došao u Arabiju.
Beduin ga, kako običaji nalažu lijepo primi i ugosti, a potom ga odvede - u pustinju. - Evo moga labirinta, reče mu ostavljajući ga usred pješčanog mora. Nađi put iz njega i kasnije ćeš mi reći ima li nad Božjim čudom beskraja ikakvog drugog čuda.
Umjesto da glavu razbijate kad će doći godišnji odmor, pokušajte osmisliti život iz kojeg ne morate bježati.
| Pregleda: | 736 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
“I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava." Malahija 3,3
Sudionica ove priče bila je u skupini koja je proučavala Bibliju.
Odlučila je posjetiti čovjeka koji obrađuje srebro kako bi saznala sve o postupku i svoje iskustvo podijelila s ostalima.
Nazvala je majstora i dogovorila posjet u kojem može promatrati pročišćavanje srebra ne spominjući razlog svog zanimanja za taj proces.
Majstor je uzeo komad srebra i stavio ga iznad vatre da se ugrije. Objasnio je da srebro treba držati u sredini plamena, gdje je temperatura najveća kako bi sagorile sve nečistoće.
Žena je pomislila kako Bog drži svakoga od nas u nekakvoj žlici i izlaže plamenu.
Postale su joj jasnije riječi: “I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava."
Pitala je majstora mora li cijelo vrijeme sjediti pored vatre dok traje proces pročišćavanja.
Odgovori je potvrdno; na srebro treba paziti cijelo vrijeme. Ako ga ostavi u plamenu i trenutak duže no što je potrebno moglo bi biti uništeno.
Ako se danas osjećaš kao u središtu plamena, zapamti da Bog pazi na tebe i pazit će sve dok ne vidi Svoj odraz u tebi!
autor nepoznat
Neki Indijac došao po prvi put seoskom svećeniku i po prvi put zamolio malo brašna od njega.
Misionar mu je dao dosta brašna u vrećici, ali znajući da ima veliku obitelj, stavio je i nešto novca. A on se vratio sutradan s novcem u ruci. Reče: "Oče, noćas nisam mogao oka sklopiti. U meni su se čitavu noć borila dva glasa. Jedan je govorio: našao si novac, ali nije tvoj i moraš ga vratiti misionaru koji ti je bio tako dobar i dao ti brašno. Drugi je govorio: Budi lukav: ako ti je dao onu vreći, znači da je sve tvoje, i brašno i novac. Kupi što god hoćeš."
Oče, radije ću poslušati onaj prvi glas i živjeti u miru. Zato ti vraćam novac."
Je li u prirodi čovjeka da bude pošten ili lukav?
Kompromis koji ponizuje čovjeka:
Znam, tvoja ti narav ne daje da lažeš niti da snuješ prevare: međutim lijepo je pobjeđivati.
Trebaš se odvažiti.
Za pokazivanje da smo pošteni bit će i drugih prilika.
Ali sada, samo za jedan dan poslušaj mene, zaboravi stid.
Imaš još dovoljno života da se pokažeš kao najpošteniji čovjek (Sofoklo)
Umberto de Vanna "s adolescentima"