Dva hodočasnika - poučna priča Bruna Ferrera Novo!
0 preuzimanja
Dvojica hodočasnika penjala su se neprohodnim putem šibani hladnim vjetrom. Spremala se snježna oluja. Udari vjetra s ledenih grebena fijukali su kroz pukotine stijena. Njih dvojica mučno su se probijala; znali su da će se izgubiti u snježnim nanosima ako ne stignu na vrijeme do skloništa. Dok su, s dušom u grlu, zabrinuti i zaslijepljeni susnježicom odmicali uz rub ponora, začuju... jauk. Neki jadnik pao je u provaliju, ostao nepokretan i sada traži pomoć. Jedan od njih reče: ”To je njegova sudbina, suđeno mu je da tako umre. Požurimo se ili ćemo završiti kao i on.” I žurno pođe naprijed probijajući se kroz vjetar. Drugi se ipak sažali, siđe liticom, nađe stradalnika, stavi ga na leđa i ponovo se uspne do kozje staze. Smrkavalo se. Puteljak je bio sve mračniji. Hodočasnik koji je na leđima nosio ranjenika bijaše znojan i iznemogao kad ugleda svjetlo svratišta. Hrabrio je stradalnika da izdrži. Odjednom se spotaknu o nešto ispruženo preko staze. Pogleda i ne mogaše suzdržati užas koji ga je spopao, pod nogama mu je ležao mrtav njegov drug s putovanja - smrznuo se. On je izbjegao istu sudbinu samo zato jer je na leđima nosio jadnika kojega je spasio iz provalije. Njegovo tijelo i napor od nošenja prikupili su dovoljno topline da samome sebi spasi život.
Bruno Ferrero
| Pregleda: | 801 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Bila jednom jedna gusjenica koja je puzala po zemlji. Bila je bijele boje sa zelenim točkicama na leđima. Nitko je nije volio, jer se govorilo da je ružna i odvratna. Jadna je gusjenica bila veoma tužna. Kad bi dopuzala na neku biljku, svi bi je insekti s prezirom gledati i izrugivali joj se.
Student je krenuo u šetnju sa svojim profesorom.
Dok su šetali i razgovarali, ugledaše pored puta par starih cipela, po svemu sudeći vlasništvo siromašnoga seljaka koji je u blizini radio u polju.