Mrav koji me je naučio moliti Novo!
0 preuzimanja
Jednoga dana vidio sam mrava koji je nosio golemi list.
Mrav je bio malen a list barem dva puta teži od njega.
Mrav ga je nosio s velikim naporom.
Čas ga je vukao, čas ga je podizao iznad glave. Kad je puhnuo vjetar, list je pao, a pao je i mrav.
List se okretao i padao, ali mrav nije odustao od svoje namjere.
Gledao sam ga i pratio dok nije došao blizu rupe, koja je ulaz u njegovu kuću.
Pomislih: “Konačno je uspio.”
No prevario sam se, jer trebao je napraviti još jedan važan korak.
List je bio veći od rupe u mravinjaku, i mrav ga je ostavio ispred i bez tereta ušao unutra.
Promrmljah: “Jadniče, tolika žrtva ni zbog čega.”
Sjetio sam se narodne poslovice: “Plivaj, plivaj i umrijet ćeš na plaži.”
Ali mrav mi je otkrio jednu tajnu. U rupu su ušli drugi mravi, i počeli trgati list i nositi ga u malenim komadićima.
Činilo se da su sretni u poslu. Za malo vremena, veliki list je nestao. Ostali su tek komadići koji su odmah uvučeni u rupu.
Počeo sam razmišljati o svojim iskustvima.
Koliko puta sam se obeshrabrio pred obavezama i poteškoćama?
Da je mrav gledao veličinu lista, možda ga ne bi bio niti pokušao nositi.
Zavidio sam mravu na upornosti i snazi. Svoja sam razmišljanja pretvorio u molitvu. Zatražio sam od Gospodina:
Da mi da upornost mrava, da ne izgubim volju zbog padova. Da mi podari ustrajnost mrava, da nadiđem svakodnevne poteškoće.
Da mi da mudrost ovih mrava, koji su podijelili teret koji je izgledao tako velik.
Da mi da poniznost da podijelim s drugima plodove napornog rada tako da moj put ne bude osamljen.
Tražio sam od Gospodina milost da mogu poput ovog mrava ne odustati na putu ni kad na mene navale suprotni vjetrovi, a osobito kada, zbog težine obaveza ne vidim jasno put kojim mi je ići.
Ličinke koje su očekivale hranu unutar mravinjaka, gurale su mrava naprijed i dale mu snagu da prijeđe put s teškim teretom na leđima.
Poslije susreta s mravom, i ja sam dobio snagu na svom putu. Zato zahvaljujem Gospodinu što ga je stavio na moj put i naveo me da prođem baš tuda.
Snovi ne umiru nego se uspavaju ljudska srca. Zato se treba probuditi i krenuti naprijed!
Ninon Rose Hawryliszyn e Silva
| Pregleda: | 1995 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Akhilesh Kumar je čovjek koji radi u marketingu jedne tvrtke sa sjedištem u Dubaiju. Kad je zadnji put išao poslom u Indiju, napravio je nešto što je ostavilo dubok trag u njegovom srcu i srcima gladne djece koju je tamo zatekao.
Priča kaže kako je jednoj revnoj židovskoj zajednici stigla obavijest da će u pashalnoj noći svečane subote doći Mesija i da će upravo iz njihove zajednice započeti svoje poslanje. U subotnju večer okupili su se svi članovi zajednice. Žene su pripravile večeru prema zakonskim propisima, a muškarci su se dogovorili oko pjesama, glazbe i plesova. Bili su uvjereni da će te noći Mesija napokon doći.
Slavlje je otpočelo… Ponoć: svaki čas se mogao pojaviti! Jedan sat po ponoći: samo što nije stigao! Dva sata: srca su jako kucala. Tri sata: počeo se javljati umor. Četiri sata: neki su počeli sumnjati. Pet sati: neki su zadrijemali, a ostali su zijevali boreći se sa snom. Mesija nije još došao.
Podne: Mesija je konačno pokucao na vrata! Na vratima se uljudno ispričao: 'Oprostite, ali naišao sam na dijete koje je plakalo pa sam ostao da ga utješim.' Mesija neće doći sve dok djeca plaču.
(Bruno Ferrero)