Mesija je zakasnio - priča Novo!
0 preuzimanja
Priča kaže kako je jednoj revnoj židovskoj zajednici stigla obavijest da će u pashalnoj noći svečane subote doći Mesija i da će upravo iz njihove zajednice započeti svoje poslanje. U subotnju večer okupili su se svi članovi zajednice. Žene su pripravile večeru prema zakonskim propisima, a muškarci su se dogovorili oko pjesama, glazbe i plesova. Bili su uvjereni da će te noći Mesija napokon doći.
Slavlje je otpočelo… Ponoć: svaki čas se mogao pojaviti! Jedan sat po ponoći: samo što nije stigao! Dva sata: srca su jako kucala. Tri sata: počeo se javljati umor. Četiri sata: neki su počeli sumnjati. Pet sati: neki su zadrijemali, a ostali su zijevali boreći se sa snom. Mesija nije još došao.
Podne: Mesija je konačno pokucao na vrata! Na vratima se uljudno ispričao: 'Oprostite, ali naišao sam na dijete koje je plakalo pa sam ostao da ga utješim.' Mesija neće doći sve dok djeca plaču.
(Bruno Ferrero)
| Pregleda: | 1599 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 27. 04. 2020. |
Slični dokumenti
Čovjeku starom preko 70 godina koji se cijeli život bavio ovčarstvom država odluči pomoći i dodijeliti mu mirovinu.
Jedna novinarka ga je tom prilikom zamolila da joj ispriča neki događaj koji nikad neće zaboraviti.
Starac započe priču: “Bilo mi je 20 i neka kad sam naišao na mladunče u šumi i uzeo ga k sebi.
Prolazili su mjeseci, susjedi su mi govorili da sve više liči na vučicu i da je se riješim.
Bio sam mlad i nisam nikoga htio slušati. Bila mi je privržena, gdje god sam išao išla bi sa mnom i čekala me. I prošle su godine…
Jednog dana kad sam malo prilegao kroz san sam čuo neku buku, režanje i cvilež. Dok sam došao sebi i ustao, sve je utihnulo.
Izašao sam van i ugledao poklano čitavo stado ovaca, a vučica sva u krvi sjedi i gleda ravno k meni.
Utrčao sam u kuću, uzeo pušku i ubio je na licu mjesta.
Nisam znao što ću s ovcama, pa sam pozvao susjede da ih odnesu dok se meso još nije
pokvarilo i usmrdjelo.
Sklanjanjem ovaca, među njima smo pronašli tri zaklana odrasla vuka i tad sam shvatio što sam učinio!”
Nikad ne procjenjuj ljude i događaje na temelju onoga što vidiš na prvi pogled.
Tko je sagradio Tebu i njenih sedam dveri?
U knjigama zapisana su imena kraljeva. Zar su kraljevi vukli kamenje?
A Babilon - uvijek ponovo razoren - Tko ga je sazidao - uvijek nanovo? U kakvim su kućama Zlatom bliješteće Lime živjeli građevinari? Kamo su pošli zidari one večeri kad je dovršen Kineski zid?
Pun je slavoluka veliki Rim. Tko ih je podigao? Nad kim su cezari slavili svoje trijumfe? Zar je jedino palača bilo u mnogo opjevanom Bizantu? I u samoj bajoslovnoj Atlantidi Dozivahu one noći kad ju je more progutalo Davljenici, vrišteći, svoje robove.
Mladi Aleksandar osvojio je Indiju, Zar on sam? Cezar je potukao Gale. Nije li uz njegao bio bar njegov kuhar? Filip Španjolski plakao je gorko Kad mu je potopljeno brodovlje. Nije li plakao još tkogod? Friedrich Drugi pobijedio je u Sedmogodišnjem ratu. Tko je još pobijedio s njim?
Na svakoj stranici po jedna pobjeda.
Tko je kuhao gozbu u slavu pobjede? Svakih deset godina novi velikan. Tko plaća troškove?
Toliki izvještaji. Tolika pitanja.