Ruka - kratka priča Novo!
0 preuzimanja
Čovjek kojemu su operirali srce propovijeda kako je to doživio.
Dan prije operacije ušla je u njegovu sobu bolničarka. Uzela ga je za ruku i stisnula je rekavši da i on uzme njezinu ruku i stisne je.
"Slušajte", rekla je žena, "za vrijeme operacije bit će Vam izvađeno srce, a na životu će Vas održavati aparati. Kad operiraju srce i operacija završi, vratit će vam se svijest, probudit ćete se u sobi za reanimaciju. Ipak, šest sati ćete ostati nepokretni. Može se dogoditi da budete nepokretni i nijemi, čak da ni očima ne mognete micati, no bit ćete svjesni svega što se događa oko Vas. Za tih šest sati ja ću biti uz Vas i držati Vas za ruku, baš ovako kao što Vas sad držim. Ostat ću s Vama dok se potpuno ne oporavite. Ako i budete nepokretni, kad osjetite moju ruku znat ćete da niste sami."
"Dogodilo se točno onako kako je bolničarka rekla", pričao je čovjek. "Probudio sam se, no bio sam potpuno nepokretan. Ipak, osjećao sam stisak njezine ruke i samo po tome sam znao da postojim."
Duh Sveti, Tješitelj, kojega je Isus obećao svojim učenicima djeluje upravo tako: drži nas za ruku cijeli život i uvjerava da smo na životu.
Bruno Ferrero
| Pregleda: | 1859 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 24. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Božić.
Rekoh joj: "Nacrtaj mi Božić."
Dugo je sjedila.
Zamišljena.
Nad papirom.
S olovkom u ruci.
Napokon se odlučila.
Povukla je pri dnu lista crtu od jednog do drugog kraja,
a onda se dugo i upitno zagledala u mene.
A ja, ja nisam znao što reći i više - tek tako, upitah:
S koje strane to treba gledati?
Ona odmakavši olovku od usta i privukavši papir bliže meni,
tiho reče: - Ovako je bilo prije Božića.
Nebo je veliko, a zemlja mala.
- Potom obrne list, tako da je crta koju je povukla bila sasvim pri vrhu.
Reče: - A ovo je poslije Božića. Nebo i zemlja su narasli.
Zemlju sam nacrtala ali od neba je tek ovo malo stalo.
Sada ti je nebo svuda tu okolo.
I zaokruži rukom uokolo lista.
Gledala me zabrinuto, kao da se pita razumijem li, a onda me obujmi svojim ručicama.
Reče: - Hajde, idemo gledati bor, pa ćemo poslije pričati što smo vidjeli.
Siguran sam, sve lijepo vidio sam te večeri među onim granama, svjetlima.
Tek, bojim se, da nje nije bilo, ništa ne bih vidio.
(Stjepan Lice)
Jedan zemljoradnik, čije je žito na sajmovima uvijek dobivalo prvu nagradu, običavao je najbolje sjeme davati svim seljacima u okolini.