Što čini strah? Novo!

0 preuzimanja

vrata_strah_ilustracijaU jednoj zemlji koja bijaše u ratu vladao je strašan i okrutan kralj.

S ratnim zarobljenicima postupao je ovako: Zatvorio bi ih u jednu veliku prostoriju u kojoj je na jednoj strani bila četa strijelaca, a na drugoj vrata prekrivena prikazima mrtvih i okrvavljenih zatvorenika. Postavio bi zatvorenike u krug i rekao im: “Možete birati: umrijeti izbodeni strijelama mojih ratnika ili proći kroz ova vrata i tamo ostati zatvoreni zauvijek.“ Uvijek su svi izabirali umrijeti od strijela. Kad je rat završio jedan vojnik koji je dugo služio kralja upita svog vladara: Što je iza ovih strašnih vrata? "Otvori, i pogledaj!" odgovorio je kralj. Vojnik je skupio hrabrost. Teškom mukom otvorio je vrata, a tada ga je obasjala zraka sunca i zabljesnula mu oči. Kad ih je uspio otvoriti posve iznenađen uvjeri se da su vrata vodila u SLOBODU!!! Vojnik, ne vjerujući, pogleda kralja i reče: “Uvijek ste zarobljenicima ostavljali mogućnost izbora, ali oni su više voljeli umrijeti nego riskirati da otvore ova vrata!”

Koliko puta se bojimo riskirati?

Koliko puta umiremo zbog naših briga, od straha da otvorimo vrata; vrata naših snova, vrata našeg spasenja, vrata Božje volje, koja nas vode u pravu slobodu, Isusu Kristu?

Pregleda: 1410 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 21. 11. 2019.

Slični dokumenti

Uloženi novac - kratka priča
Uloženi novac - kratka priča

Izbio je požar i širio se nevjerojatnom brzinom.

Profesionalni vatrogasci, sa svom silom opreme, nemoćno su promatrali kako vatra guta sve pred sobom i prijeti naselju.

Zanimljivosti

Glava sv. Krševana zaštitnika Zadra čuva se u Kotoru.

Humor

Dvoje djelatnika i ravnatelj odoše na ručak i nađoše staru uljanu lampu. Protrljaše je a iz lampe izađe duh i reče: – “Troje vas je pa ću svakome ispuniti po jednu želju.” – Prvo meni – reče djelatnica. – Želim biti na Bahamima i voziti se gliserom ne mareći ni za što na svijetu! Puf! I ona nestane. – Njen kolega, u čudu, reče: ” Ja sam slijedeći! Ja sam slijedeći! Želim da sam na Havajima, na plaži i zauvijek okružen pinacoladom i ljubavlju svog zivota. Puf! I on nestane. – Ti si na redu – reče duh ravnatelju. A on reče: – Želim da se ovo dvoje poslije ručka vrate na posao. *p o u k a: UVIJEK PUSTITE ŠEFA DA PRVI GOVORI!

Poslovice

Mnogima bi se dopao da se nisi trudio dopasti se svima. (Latinska poslovica)