Zašto ljudi viču kad su ljuti? Novo!
0 preuzimanja
Hinduistički učitelj naišao je na obitelj čiji su članovi ljutito vikali jedni na druge.
Nasmiješio se i upitao svoje učenike:
„Zašto ljudi viču jedni na druge kad su ljuti?“
Učenici su razmišljali neko vrijeme. Jedan reče:
„Vičemo zato što gubimo svoj mir.“
„Ali, zašto treba vikati kad je drugi pored vas?! “ upita učitelj.
Učenici su dali još nekoliko odgovora, ali učitelj ni jednim nije bio zadovoljan.
Napokon im je objasnio: „Kada su ljudi ljuti, njihova srca se jako udalje. Kako bi pokrili tu udaljenost moraju vikati da bi se čuli. Što su ljući, to jače viču.
Kad se ljudi vole ne viču jedno na drugo, govore nježno, jer njihova su srca blizu. Razlika između njih ne postoji ili je jako mala…“
Učitelj je nastavio:
„Kad se vole još više, što se događa? Šapuću, i još se više međusobno približe. Na kraju ne trebaju više niti šaputati, samo se gledaju.“
„Dakle, kada se svađate, ne dopustite da se vaša srca udalje. Ne izgovarajte riječi koje vas međusobno sve više udaljavaju, jer će doći dan kad će udaljenost postati tako velika da nećete naći put kojim ćete se vratiti.“
hinduistička priča
| Pregleda: | 1549 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Daleka meta - priča o životnim poteškoćama
- Učitelju, zašto postoje teškoće koje nas ometaju u postizanju cilja, udaljavaju nas od izabranog puta, pokušavaju nas primorati priznati svoju slabost? Zašto?
- To što ti zoveš teškoćama zapravo je dio tvog cilja. Prestani se boriti s tim. Uzmi to u obzir kada odabireš put. Zamisli da gađaš iz luka.
Meta je daleko i ti je ne vidiš jer je na zemlju pala gusta magla. Boriš li se s maglom? Ne, čekaš da zapuše vjetar i otjera maglu. Jer tek tada je meta vidljiva.
Ali kada vjetar preusmjerava let tvoje strijele. Boriš li se s vjetrom? Ne, jednostavno odrediš njegov smjer i podešavaš strijelu na malo drugačiji kut.
Tvoj luk je težak i krut, nemaš snage zategnuti tetivu. Boriš li se s lukom? Ne, treniraš svoje mišiće, i svaki put sve jače i jače zatežeš tetivu.
- Ali, postoje ljudi koji gađaju iz laganog i gipkog luka po vidljivom, mirnom vremenu - rekao je uvrijeđeno učenik. Zašto se samo moja strijela susreće s toliko prepreka na svom putu? Opire li se to svijet mom kretanju naprijed?
- Nikada ne gledaj na druge - nasmiješi se Učitelj. - Svako ima svoj luk, svoju metu i svoje vrijeme.
Jedni imaju za cilj pogodak u središte mete, a drugi mogućnost da nauče gađati.
Učitelj je onda utišao glas i nagnuo se prema učeniku:
- I još nešto: magla ne pada na zemlju da bi omela tvoj hitac, vjetar ne počinje da tvojoj strijeli promijeni smjer, težak luk nije napravljen da bi ti spoznao svoju slabost.
Sve to postoji samo po sebi. Ti si taj koji odlučuje da pod takvim uvjetima može precizno pogoditi metu. Zato, ili se prestani žaliti na teškoće i počni gađati, ili obuzdaj svoj ponos i izaberi lakšu metu.
Metu, koju možeš gađati iz blizine…
autor nepoznat
Bio je vladar malene zemlje po imenu Grožđezemska. Njegovo je kraljevstvo bilo puno vinograda i svi su se njegovi podanici bavili proizvodnjom vina.