Velika bačva u kraljevstvu Grožđezemska Novo!
0 preuzimanja
Bio je vladar malene zemlje po imenu Grožđezemska. Njegovo je kraljevstvo bilo puno vinograda i svi su se njegovi podanici bavili proizvodnjom vina. Izvozom u druge zemlje, petnaest tisuća obitelji koje su naseljavale Grožđezemsku zarađivalo je dovoljno da žive prilično dobro, plaćaju porez i sebi priušte i pokoji luksuz.
kralj je već nekoliko godina proučavao financije kraljevstva. Vladar je bio pravedan i pun razumijevanja i nije mu se viđala zamisao da zavlači ruku u džepove stanovnika. Zato je ulagao velike napore da nađe načina da smanji porez.
Jednog se dana odlučio odreći poreza. A kao jedini doprinos državnoj blagajni zatražio je od svih podanika da jednom godišnje, u vrijeme kad pretaču vino u bačve, dođu u vrt palače i litru najboljega vina izliju u veliku bačvu koja će biti napravljena u tu svrhu.
Od prodaje tih petnaest tisuća litara vina dobio bi novac potreban za proračun kraljevstva, zdravstvene troškove i obrazovanje svoga naroda.
Vijest se proširila kraljevstvom i oglasila na glavnim gradskim trgovima. Narodno veselje bilo je neopisivo. U svim se kućama hvalio kralj i pjevale se pjesme njemu u čast.
Onda je došao dan prinosa. Tijekom čitava tjedna, u svim četvrtima i na tržnicama, na trgovima i svim okupljalištima ljudi su se podsjećali na dogovor.
Od ranih jutarnjih sati počele su iz čitavog kraljevstva dolaziti cijele obitelji uzgajivača vina sa svojim vrčem u rukama glave obitelji. Jedan po jedan uspinjali su se stubama koje su vodile do otvora velike bačve i spuštali se drugim na čijem je dnu kraljevski rizničar stavljao grb s kraljevskim pečatom na rever svakog darivatelja.
Srednimo popodneva, kad je i posljednji vinogradar ispraznio svoj vrč, provjerio se popis i utvrđeno je da su svi dali svoj doprinos. Golema bačva bila je puna. Od prvog do posljednjeg podanika svi su na vrijeme prošli vrtom i ispraznili svoje vrčeve u bačve.
Kralj je bio ponosan i zadovoljan. Kad je sunce zašlo, a narod se okupio na trgu pred palačom, vladar je izašao na balkon a podanici su mu klicali. Kralj je zatražio da mu u velikoj kristalnoj čaši, nasljeđu njegovih predaka, donesu uzorak skupljena vina. Dok je čaša stizala, vladar im se obratio.
"Divni narode Grožđezemske: kao što sam i mislio svi stanovnici kraljevstva danas su došli pred palaču. Želim podijeliti s vama svoju radost jer sam se uvjerio da je odanost naroda svome kralju jednaka odanosti kralja svome narodu. I ne mogu se sjetiti druge počasti nego da vam nazdravim prvom čašom ovoga vina koje će zacijelo biti poput nektara, spoj najboljega grožđa na zemlji, koje su obradile najbolje ruke na svijetu i koje je zalijevalo najveće dobro kraljevstva, drugim riječima, ljubav naroda."
S trga se začuo gromoglasan pljesak i poklici.
Jedan od slugu prišao je s čašom kralju i on ju je digao da nazdrave narodu, koji je euforično pljeskao. Kralj je podigao ruku u zrak i žamor je prestao. Primjetio je da je u čaši prozirna bezbojna tekućina. Podigao je čašu prema nosu i primjetio da tekućina nema ni miris. Prinio je čašu ustima i popio gutljaj.Tekućina u čaši nije imali okusa.
Kralj je poslao po drugu čašu vina iz bačve, pa još jednu. Donijeli su mu uzorak i sa dna i sa vrha bačve. Tekućina je bila ista: bez boje, mirisa i okusa. U bačvi je bila voda, stopostotna voda.
Kralj je sazvao mudrace i vračeve da riješe misterij po kojem je vino pretvoreno u vodu. Najstariji među njima prišao je kralju i rekao: "Čarolija? Alkemija? Ništa od toga. Vaši su podanici ljudska bića, Veličanstvo. To je sve."
"Ne razumijem", na to će kralj.
"Uzmimo na primjer Juana. Juan ima golem vinograd koji se proteže od brda do rijeke. Grožđe koje bere s najboljih je trsova u kraljevstvu, a njegovo se vino proda među prvima i po najvišoj cijeni.
Jutros kad je pripremao svoju obitelj za silazak u selo, kroz glavu mu je prošla zamisao: A da stavi vodu umjesto vina? Tko bi mogao uočiti razliku?
Samo jedan vrč vode na petnaest tisuća litara vina: nitko neće uočiti razliku! Nitko!
Nitko i ne bi uočio razliku, da nije bilo jedne sitnice: SVI SU POMISLILI ISTO!!!
POUKA PRIČE: Da se ja ne ponašam drukčije, drukčije nego svakoga dana, drukčije od drugih, možda bi se s vremenom sve promijenilo. Ljudi ne plaćaju porez, jer u čemu je razlika! Ljudi nisu ljubazni, jer tko će primijetiti! Ljudi nisu uviđavni jer nitko ne želi biti jedina budala. Ljudi se ne zabavljaju jer je glupo smijati se sam. Ljudi ne počinju plesati na zabavama sve dok to drugi ne učine. Ljudi ne počinju pomagati bližnjima dok to ne započne netko drugi.
prema: "Ispričat ću ti priču" (Jorge Bucay)
| Pregleda: | 1441 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Zašto trčimo? Stvarno, to je pitanje. Zašto baš mi, ljudi ovog vremena? Koliko puta sam čuo, a i vi ste zacijelo čuli, da nekad nije bilo trke, da su ljudi živjeli spokojnije. Zašto?
Živimo u svom vremenu. A svako vrijeme ima svoju značajku. Oni koji se bave razvrstavanjem doba ljudske povijesti, koja nije ništa drugo nego hod čovjeka kroz vrijeme, vele da smo u doba koje bi se moglo nazvati kompjutersko doba. Tuđica computer znači na hrvatskom «računalo». U doba smo računala. A račun i broj idu skupa. Uistinu, doba – to je čovjek u svom vremenu. Ovo doba je doba broja i čovjeka koji broji. Broji novce i knjige, broji prijatelje i uspjehe, broji slike i poslove, broji dane i godine, broji predmete i odlikovanja, broji pripadnosti i diplome, broji i broji. I pomalo i sam postaje broj. Bilo zato što je predmet nečijeg, susjedova brojenja, bilo da mu je brojenje postalo oblikom mišljenja. I od svih djelatnosti najbolje, možda čak i jedino, znade računati. I kao što si je onaj svetac postavljao pitanje prije svakog čina i pred svakom odlukom «Što to znači za vječnost – Quid hoc ad aeternitatem?», on si postavlja pitanje: «Kakvog imam računa u tome?» A Isus? On koji je došao da ljudi imaju život, da ga imaju u izobilju, što on veli, odnosno što oni vele koji su ga sretali i gledali kako hoda ovom zemljom? Rekli su: «Sve je dobro učinio» (Mk 7,37). Ne govore o količini njegovih djela nego o kakvoći. Ne vele da je puno učinio već da je sve što je učinio – dobro učinio. Kako je on sam rekao da nam je primjer dao, dao nam je zapravo ključ za život. Njegov ključ nije količina već kakvoća. Sve čini dobro. Život se ne ispunjava količinom već kakvoćom. Isus nije prošao zemaljsku kuglu, niti je proživio mnogo godina. A učinio je djela koja su obišla zemlju i pridobila priznanje u vremenu. Budem li opet sreo na Via del corso oca Raquea, reći ću mu da na njegovo pitanje zašto trčimo slutim odgovor.
(Ivan Golub)
Nekoć je živio sretan i vrijedan Mravac koji je dan za danom uredno išao na posao. Cijelog radnog dana je bio veseo i dobre volje pa si je ponekad i zviždukao vesele pjesmice.