Duša kao more Novo!
0 preuzimanja
"Neki se čovjek stalno osjećao pritisnut tegobama svagdašnjeg života, pa se potužio duhovnom učitelju:
- Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv!
Učitelj je uzeo malo pepela među prste i usuo ga u čašu vode. Dok se pepeo miješao s vodom reče: - Ovo su tvoje tegobe. Voda je upila pepeo i potamnila.
Učitelj je ponovo uzeo istu mjeru pepela i sasuo ga u more. More nije potamnilo, štoviše, pepeo gotovo da nije ostavio nikakvog traga.
- Vidiš li? - upitao je učitelj svog začuđenog učenika - svakog dana moraš odlučiti hoćeš li biti kao čaša vode ili kao more."
| Pregleda: | 1941 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Pamtit ću ovaj život kao neizrecivi Božji dar i podjednako neizrecivo Božje povjerenje.
Pamtit ću ga po onome što mi je dano doticati rukom i po onome što mi je dano doticati dušom...
Stari je ribar drijemao pored kante pune rakova.
Probudi ga prolaznik i reče: Pazi! Rakovi će ti pobjeći!
Iskusni starac odgovori: Nema straha!
Čim se neki uspe do vrha, za nj se uhvati drugi, a za ovog treći i tako redom.
Na kraju svi opet padnu u kantu. Oni se sami pobrinu da nitko ne pobjegne.
Poznato je da iz nesreće izlazimo kad jedni drugima pomažemo.
Pa ipak, u malim i velikim stvarima pomoć tražimo iskorištavajući druge.
Bruno Ferrero