Pamtit ću ovaj život Novo!
0 preuzimanja
Pamtit ću ovaj život kao neizrecivi Božji dar i podjednako neizrecivo Božje povjerenje.
Pamtit ću ga po onome što mi je dano doticati rukom i po onome što mi je dano doticati dušom...
Pamtit ću ga po mnogim jednostavnim bićima i stvarima – po vodi i zraku, po tišini i svjetlosti, po blizinama i čežnjama... po suhom lišću i tolikim dobrim darovima prirode...po tragovima iz kojih sam se u svako doba, ili barem gotovo u svako, mogla prepoznati zakriljena ljudskom i Božjom brižnošću...po tome što sam s jednakom ljubavlju bila darivana i lišenošću i obiljem, i vedrinom i trpljenjem...
Pamtit ću ovaj život po mnogim ljudima... po onima s kojima se nisam morala gledati u oči, jer smo zajedno gledali u istom smjeru... po onima koji su bili kao u svjetlu koje putuje kroz noć i na svom putu pali ugasle zvijezde...po onima koji su mi pomogli da spoznam kako jedino penjući se na brdo, usprkos svim mukama koje doživljavam, mogu okusiti djelić neba... po ljudima koji su mi bili darovani, dotaknuli me svojom prisutnošću, a nakon kojih više nisam bila ista...
Pamtit ću ovaj život po T E B I ... i zato ti H V A L A . . .
autor nepoznat
| Pregleda: | 1483 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Bio jedan mali dječak koji je imao lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala
i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan u ogradu.
Prvoga je dana dječak zakucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci naučio je kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao.
Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.
Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije nijedan čavao zakucao u ogradu.
Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.
Otac mu je na to rekao: Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao.
Dani su prolazili i jednoga je dana dječak došao kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.
Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.
Rekao je: Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi.
Ograda više nikad neće biti ista.
Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.
Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju. Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.
Bila jednom jedna djevojčica koja je znala govoriti samo obrnutim redom glasova u riječima. Roditelji su je vodili svjetski poznatim liječnicima, ali nije bilo uspjeha. Djevojčica je i dalje izgovarala riječi unatrag.