Sija li kod vas sunce? Novo!
0 preuzimanja
Makedonski kralj Aleksandar došao je u jednu zabačenu, zlatom bogatu pokrajinu u Africi. Stanovnici su mu došli ususret i donijeli mu darove.
"Nisam došao k vama gledati vaša bogatstva, već učiti od vaših običaja", govorio je kralj tim gostoljubivim ljudima. Tada ga povedu na trg gdje je njihov kralj donosio presude. Upravo je naprijed stupio jedan građanin i govorio kralju: "Ja sam, o kralju, od ovog čovjeka kupio vreću pljeve i u njoj našao veliko blago. Pljeva je moja, ali ne i nađeno blago, a ovaj čovjek koji mi je prodao vreću pljeve, neće sebi uzeti blago. Reci mu, o kralju, da je uzme - jer to je njegovo!"
Onaj drugi reče: "Ti se bojiš učiniti nepravdu, a ja da se ne trebam bojati? Ja sam tebi s vrećom prodao sve što je u njoj, zato zadrži svoje! Reci mu, kralju, da je tako!" Kralj upita prvoga ima li on sina. On mu odgovori: "Da!" Tada upita drugoga ima li on kćer. I on potvrdi da ima. "Pa dobro", reče kralj, "obojica ste pošteni muževi: oženite svoju djecu zajedno i podajte njima nađeno blago kao vjenčani dar. To je moja presuda!" Aleksandar se začudio kad je čuo kraljevu presudu. "Jesam li nepravedno presudio", pitao je kralj, "da se ti tako čudiš?" "Nipošto", odvrati Aleksandar, "ali u našoj bi se zemlji drugačije presudilo. Obojica zavađenih, izgubila bi glave, a blago bi pripalo kralju." Tada afrički kralj sklopi ruke i upita: "Sija li kod vas sunce? Daje li vam nebo još uvijek kišu?" Aleksandar odgovori: "Da!" Afrički će kralj na to: "To je tako zbog nedužnih životinja koje žive u vašoj zemlji: jer nad takvim ljudima ne treba sunce sjati niti im nebo kišu slati!"
Novac i moć, ili žudnja za njima, ubijaju život. Zaraziti se žudnjom za novcem i moći znači natjerati u sebe bijes, nezadovoljstvo, ogorčenje, optuživanje, možda mržnju. Ni jedna od tih stvari ne može naškoditi onima protiv kojih je uperena, može jedino naškoditi tebi. Mnogo što i mnogo tko ispunjen je ovim jadom. Pogledaj u sebe! Gdje su ti smijeh i suze - tvoje sunce i tvoja kiša? Mržnja i bijes ne mogu se iskreno radovati, niti iskreno žaliti. Ako ti je ugaslo sunce i izostala kiša možda je vrijeme da nešto mijenjaš.
Petar Nodilo
| Pregleda: | 1951 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 19. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Neki moćni čarobnjak, želeći uništiti jedno kraljevstvo, krišom ulije magični napitak u bunar iz kojega su pili svi stanovnici tog kraljevstva. Tko se napije vode iz tog bunara, poludjet će.
Već je sljedećeg jutra cijelo stanovništvo pilo iz bunara i svi poludiše, osim kralja - koji je imao drugi bunar, samo za sebe i svoju obitelj, do kojega čarobnjak nije mogao prodrijeti. Zabrinut, kralj je pokušao obuzdati svoje podanike, uvođenjem čitavog niza sigurnosnih i zdravstvenih mjera; no i čuvari i inspektori pili su otrovanu vodu i kraljeve im se odluke činile besmislenima, te odlučiše da ih uopće neće poštivati.
Kad su stanovnici kraljvstva saznali za nove zakone, bili su uvjereni da je vladar poludio, pa naređuje i propisuje bezumne stvari. Prosvjedujući, opkolili su dvorac i tražili da se odrekne krune.
Očajni kralj već se spremao doista odstupiti s prijestolja, ali kraljica ga spriječi, rekavši: "Hajdemo odmah do onog bunara, pa ćemo se i mi napiti. Tako ćemo postati kao i oni."
Tako je i bilo; kralj i kraljica napiše se vode iz bunara začaranog ludilom i odmah počeše govoriti besmislice. Na to se njihovi podanici pokajaše: sada kad kralj iskazuje toliku mudrost, zašto ga ne pustiti da vlada zemljom?
I tako je kraljevsto ostalo živjeti u miru, iako su se njegovi stavnovnici ponašali uvelike različito od stanovnika susjednih država. A kralj je mirno vladao do kraja svog života.
Dogodilo se to u jednom restoranu. Žohar je iznenada pao na njeno rame. Počela je vrištati i skakati i pokušavala objema rukama maknuti kukca. Cijeli restoran se okrenuo prema njoj.