Krede u boji - razmišljanje Novo!
0 preuzimanja
Nitko nije znao kad je taj čovjek došao u grad. Činilo se da je oduvijek bio na pločniku najprometnije ulice, ondje gdje su bile trgovine, otmjeni restorani, velika kina, večernja šetališta, sastajališta zaljubljenih.
Klečeći na koljenima, komadima krede u boji slikao je anđele, krajolike pune sunca, sretnu djecu, ruže u cvatu, snove o slobodi...
S vremenom ljudi su se privikli na njegovu prisutnost. Katkad bi netko bacio novčić na sliku, netko bi s njim popričao.
Povjerili bi mu svoje brige i nade. Pričali bi o svojoj djeci.
Čovjek je slušao i vrlo malo govorio.
Jednoga je dana počeo skupljati stvari i pripremati se za odlazak. Svi su se okupili oko njega, promatrali ga i čekali. „Ostavi nam nešto za uspomenu.“
Čovjek im je pokazivao prazne ruke.
Što im je mogao darovati?
No ljudi su čekali.
Tada čovjek istrese iz naprtnjače komade obojene krede i podijeli ih mnoštvu.
Darovao je svakome komadić krede i otišao bez riječi.
Ljudi su svoje komadiće uramili kao dragocjenost, drugi pohranili u gradski muzej moderne umjetnosti, treći su ih spremili u ladicu. Većina je na njih jednostavno zaboravila.
Tako je i s nama. Prije 2000 godina došao je Čovjek koji je i tebi darovao mogućnost da obojiš svijet...
Što si učinio s komadićima krede?
| Pregleda: | 1575 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Neki kralj bijaše jako teško bolestan i obeća dati polovicu svoga bogadstva onomu koji bi ga ozdravio. Osvanuše mnogi mudraci sa svojim savjetima. Ali bez uspjeha.
Što je za tebe Božić?
Jednom se prilikom okupiše životinje na vijećanje. Lisica upita vjevericu: "Što je za tebe Božić?"
Vjeverica odgovori: "Božić je za mene lijepo drvo s puno žaruljica i slatkiša za grickanje obješenih po granama."
Lisica će na to: "Za mene je Božić mirisna pečena guska. Bez nje nema Božića."
Medvjed promrmlja: "Medeni kolač! Za me je Božić ogroman mirisni medeni kolač!"
Umješa se i dugorepa svraka: "Ja sam za sjajne bisere, svjetlucave ukrase. Božić je blještavi sjaj!"
Vol je htio da se čuje i njegova: "Pjenušavo vino, to je Božić! Tako bih si rado natočio nekoliko boca."
Magarac zareve: "Hej vole, jesi li poludio? Pa Dijete Isus je najvažnije u Božiću, zar si zaboravio?"
Vol se zastidi, pogne svoju veliku glavu i reče: "Tko zna imaju li to ljudi na pameti?"
Bruno Ferrero