Tri pitanja - priča o postojanju Boga Novo!
0 preuzimanja
Neki mladić postavio čovjeku vjerniku tri pitanja: 
1. Postoji li Bog? Ako postoji, pokaži mi ga.
2. Što je sudbina?
3. Zašto je đavao u paklu? Njemu koji je je i sam satkan od zloće, patnje i očaja pakao neće nimalo naškoditi.
Čovjek na to snažno ošamari mladića po licu. Mladić osjetivši bol upita: zašto ste se naljutili na mene? Nisam ljut. Šamar je moj odgovor na tvoja pitanja. - Reci mi kako se osjećaš nakon što sam te ošamario? - Osjećam bol. - Vjeruješ li da bol postoji? - Da. - Pokaži mi oblik bola! - Ne mogu. To je moj odgovor na prvo pitanje. Božju prisutnost osjećamo iako ga ne vidimo. - Jesi li sinoć sanjao da ću te ošamariti? - Ne. - Jesi li ikad pomislio da ćeš danas od mene dobiti šamar? - Ne. To je sudbina. Moj odgovor na drugo pitanje. - Od čega je stvorena moja ruka kojom sam te ošamario? - Od mesa. - A tvoje lice, od čega je ono? - Od mesa. - Što osjećaš nakon što sam te ošamario? - Bol. To je moj odgovor na treće pitanje. Iako su i đavao i pakao satkani od zloće, patnje i očaja, Pakao je i za đavla vrlo Bolno mjesto.
autor nepoznat
| Pregleda: | 1962 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 25. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Postoji jedna priča o učiteljici iz osnovne škole. Ime joj je gospođa Thompson.
Jednom prilikom, dok je stajala pred učenicima 5-og razreda prvog dana škole, izjavila je djeci jednu laž. Pogledavši svoje učenike, rekla je kako ih sve podjednako voli.
Neki Indijac došao po prvi put seoskom svećeniku i po prvi put zamolio malo brašna od njega.
Misionar mu je dao dosta brašna u vrećici, ali znajući da ima veliku obitelj, stavio je i nešto novca. A on se vratio sutradan s novcem u ruci. Reče: "Oče, noćas nisam mogao oka sklopiti. U meni su se čitavu noć borila dva glasa. Jedan je govorio: našao si novac, ali nije tvoj i moraš ga vratiti misionaru koji ti je bio tako dobar i dao ti brašno. Drugi je govorio: Budi lukav: ako ti je dao onu vreći, znači da je sve tvoje, i brašno i novac. Kupi što god hoćeš."
Oče, radije ću poslušati onaj prvi glas i živjeti u miru. Zato ti vraćam novac."
Je li u prirodi čovjeka da bude pošten ili lukav?
Kompromis koji ponizuje čovjeka:
Znam, tvoja ti narav ne daje da lažeš niti da snuješ prevare: međutim lijepo je pobjeđivati.
Trebaš se odvažiti.
Za pokazivanje da smo pošteni bit će i drugih prilika.
Ali sada, samo za jedan dan poslušaj mene, zaboravi stid.
Imaš još dovoljno života da se pokažeš kao najpošteniji čovjek (Sofoklo)
Umberto de Vanna "s adolescentima"