Kraljevi Novo!
0 preuzimanja
Engleski kralj Karlo IV. jednom je posjetio neku visoku školu u Londonu. Upravitelj škole, gospodin Busbee, upravo je u razredu držao predavanje o pjesmi "Oblak" Williama Wordswortha. O prekrasnoj pjesmi, koja zanosi čitatelja i slušatelja do ekstaze.
Dok je Busbee govorio o "Oblaku" svojim učenicima, kralj je prolazio terasom. Upravitelj nije ustao, niti je podigao ruku prema kralju u znak poštovanja. On to nije učinio zato što je bio udubljen u svoj rad - posve je utonuo u stanje zaborava, poistovjetio se sa svojim predmetom i nije primjećivao ništa drugo.
Kad je zvono odzvonilo kraj sata, neki su učitelji prišli Busbeeju i rekli mu: - Izgubit ćeš posao! - Zašto? - upitao je on. - Nisi pozdravio Njegovo Veličanstvo, kralja. Zbilja, zašto nisi prekinuo predavanje dok je prolazio? - Jedan je kralj prolazio hodnikom, a u mojoj učionici nalazilo se četrdeset kraljeva. Nisam ih mogao zapostaviti - odgovorio je Busbee.
| Pregleda: | 2197 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 19. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Zašto trčimo? Stvarno, to je pitanje. Zašto baš mi, ljudi ovog vremena? Koliko puta sam čuo, a i vi ste zacijelo čuli, da nekad nije bilo trke, da su ljudi živjeli spokojnije. Zašto?
Živimo u svom vremenu. A svako vrijeme ima svoju značajku. Oni koji se bave razvrstavanjem doba ljudske povijesti, koja nije ništa drugo nego hod čovjeka kroz vrijeme, vele da smo u doba koje bi se moglo nazvati kompjutersko doba. Tuđica computer znači na hrvatskom «računalo». U doba smo računala. A račun i broj idu skupa. Uistinu, doba – to je čovjek u svom vremenu. Ovo doba je doba broja i čovjeka koji broji. Broji novce i knjige, broji prijatelje i uspjehe, broji slike i poslove, broji dane i godine, broji predmete i odlikovanja, broji pripadnosti i diplome, broji i broji. I pomalo i sam postaje broj. Bilo zato što je predmet nečijeg, susjedova brojenja, bilo da mu je brojenje postalo oblikom mišljenja. I od svih djelatnosti najbolje, možda čak i jedino, znade računati. I kao što si je onaj svetac postavljao pitanje prije svakog čina i pred svakom odlukom «Što to znači za vječnost – Quid hoc ad aeternitatem?», on si postavlja pitanje: «Kakvog imam računa u tome?» A Isus? On koji je došao da ljudi imaju život, da ga imaju u izobilju, što on veli, odnosno što oni vele koji su ga sretali i gledali kako hoda ovom zemljom? Rekli su: «Sve je dobro učinio» (Mk 7,37). Ne govore o količini njegovih djela nego o kakvoći. Ne vele da je puno učinio već da je sve što je učinio – dobro učinio. Kako je on sam rekao da nam je primjer dao, dao nam je zapravo ključ za život. Njegov ključ nije količina već kakvoća. Sve čini dobro. Život se ne ispunjava količinom već kakvoćom. Isus nije prošao zemaljsku kuglu, niti je proživio mnogo godina. A učinio je djela koja su obišla zemlju i pridobila priznanje u vremenu. Budem li opet sreo na Via del corso oca Raquea, reći ću mu da na njegovo pitanje zašto trčimo slutim odgovor.
(Ivan Golub)
Žena nekog ribara počinila je preljub s nekim mornarom. Prema običaju te zemlje trebalo ju je baciti s neke visoke klisure.