Govorenje - citati o govoru Novo!
0 preuzimanja
Govori samo o onome što ti je jasno, inače šuti. Govorništvo je umjetnost varanja i laskanja. Zamislite sebi onu tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju. Ima ljudi koji govore, govore, govore – sve dotle dok napokon ne uspiju nešto reći. Tko mnogo govori – ili mnogo zna ili mnogo laže. Lako je govoriti kad se ima što reći, ali je teško imati što reći kad valja govoriti. Ma kako čovjek dobro govorio, kad previše govori, uvijek na kraju kaže neku glupost. Prava je muka i nevolja kad čovjek nema dovoljno duha u sebi da bi dobro govorio, ni dovoljno pameti da bi šutio. Neizrečena riječ je – zlato. Čini se da su ljudi stekli govor ne da sakriju svoje misli nego da prekriju kako nemaju nikakvih misli. Grmjeti znaju mnogi – ali sijevati? Srce i snaga pameti stvaraju govornika. Govornici nisu dobri radnici. Govor je izvor svih nesporazuma. Kad nemaš ništa za reći, ne govori. Michaels, govori (…) Uvidjet ćeš koliko je lako govoriti, samo govori. Slušaj me, slušaj s kakvom lakoćom ovu sobu ispunjavam riječima. Poznajem ljude koji mogu govoriti cijele dane da se ne umore, koji riječima mogu ispuniti svjetove (…) Čovječe, pruži sebi malo tvarnosti, jer ćeš proći kroz život potpuno neprimijećen. Bit ćeš samo broj u retku, kad će na kraju rata naveliko zbrajati kako bi izračunali razlike, i ništa više. A ne želiš biti jedan od nestalih, nije li tako? Želiš živjeti, zar ne? Pa onda, govori, neka se čuje i tvoj glas, ispričaj svoju priču! Slušamo te! Po njegovom mišljenju, koje čuva za sebe, porijeklo govora leži u pjesmi, a porijeklo pjesme u nužnosti da se zvukom ispuni prevelika i praznjikava ljudska duša. Kada muškarac ustane da govori, ljudi ga obično prvo slušaju pa tek onda gledaju. Kod žena je drugačije. Njih prvo ljudi pogledaju, pa ako im se svidi to što vide, tek onda slušaju. Velika je stvar znati pravo vrijeme govora i šutnje. Ne pokazuj sve što imaš, niti govori sve što znaš. Govor bi trebao biti poput suknje: dovoljno dugačak da bi pokrio temu, a dovoljno kratak da bi bilo zanimljivo. Prouči ono što se govori, a ne onoga tko govori. Misli što hoćeš, govori što moraš.
tekst preuzet sa http://mudremisli.net
| Pregleda: | 2648 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Graditelj lađa donio je jednoga dana do svoje radionice uz luku dugačak zaobljeni drveni stup, koji se pravilno sužavao od jednoga kraja prema drugome, i komad uredno složena platna, te ih odložio uz radionicu.
Četvorica kraljevića krenu u potragu za umjećima u kojima će biti nenadmašivi. "Prođimo svijetom i ovladajmo znanjem", rekoše jedan drugom.
Ugovorili su mjesto na kojem će se sastati nakon nekog vremena i razišli se na sve četiri strane svijeta. Vrijeme je prolazilo.
Kad je prošla godina, mjesec i jedan dan, četvorica braće nađoše se na dogovorenom mjestu da ispitaju što je tko naučio.
"Ja sam stekao znanje koje mi omogućuje da pronađeni komad kosti nekog živog bića mogu obući u meso", reče prvi.
"Ja sam u stanju", pohvali se drugi, "odjenuti to biće u kožu čak obraslu dlakom".
"Ja", požuri treći, "umijem takvom biću stvoriti sve udove".
"A ja imam moć udahnuti mu život", zaključi četvrti kraljević.
Nakon toga četvorica kraljevića pođu u džunglu kako bi pronašla komad kosti i dokazala svoja umijeća. Nisu dugo tražili. Nakon par koraka pronađu komad kosti i, ne provjeravajući od koje bi životinje bila, dadoše se zdušno na posao da što prije iskušaju svoja čarobna znanja.
Prvi obuče kost u meso, drugi je odjenu u kožu s dlakom, treći doda udove da je dovrši, a četvrti je oživi... Kad ono - lav! Otvori snažne čeljusti, zaurla od gladi i sruči se na svoje tvorce te ih proždre. Kad je svu četvoricu usmrtio, lav se zadovoljan povuče u džunglu.
Suvremeni čovjek pokazao je da ima ogromnu stvaralačku moć, ali ta moć u sebi nosi i mogućnost samouništenja.
narodna priča