Je li ti potreban taj kamen? - poučna priča Novo!
0 preuzimanja
Pitao je učenik učitelja: „Tako si mudar, uvijek dobro raspoložen, nikada se ne ljutiš. Pomozi mi da i ja postanem takav.“
Učitelj je pristao i zamolio učenika da donese krumpir i jednu prozirnu vreću. „Kada se na nekoga naljutiš i sakriješ svoju uvrijeđenost“ - reče učitelj - „uzmi jedan krumpir pa s jedne njegove strane napiši svoje ime, a s druge ime čovjeka s kojim si se posvađao, a onda stavi krumpir u vreću.“
„I to je sve?“ - upita učenik iznenađeno.
„Ne“ - odgovori učitelj - „moraš uvijek sa sobom nositi tu vreću, i svaki put kada se osjetiš uvrijeđeno, stavi u nju krumpir.“
Učenik je pristao. Prošlo je neko vrijeme. Vreća se punila krumpirima i postala poprilično teška. Postalo je nezgodno nositi sa sobom. Uz to, krumpiri su se počeli kvariti. Neki su proklijali, a neki istrulili i širili neugodan miris.
Učenik je došao kod učitelja i rekao: „Nemoguće je ovo nositi sa sobom. Vreća je jako teška, a i krumpir se kvari. Predloži mi nešto drugo.“
Ali učitelj je odgovorio: „To isto događa se i u tvojoj duši. Kada se na nekoga naljutiš, uvrijediš, u tvojoj duši se stvara težak kamen iako ti to odmah ne primjećuješ. Zatim kamen postaje sve veći. Postupci se pretvaraju u navike, navike u karakter koji rađa poroke koji zaudaraju. I na taj teret lako bismo zaboravili da nije toliko težak jer ga stalno nosimo sa sobom. Dao sam ti mogućnost da promatraš cijeli taj proces sa strane.
Svaki put kada se odlučiš uvrijediti ili nekome želiš nanijeti uvredu razmisli je li ti taj kamen potreban.“
preuzeto sa duhidusa.wordpress.com
| Pregleda: | 1941 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Neki pisac imao je jednu čudnu ideju, koja mu nije davala mira ni danju ni noću. Htio je napisati knjigu koja bi bila sastavljena od samo jedne stranice.
Jedan je nekulturni čovjek javno vrijeđao jednog mudraca: - Ti si bezbožnik! Ti si pijanac! Lopov!
A ovaj se samo smiješio na uvredljive riječi.
Jedan "šminker", fino odjeven, promatrao je tu scenu pa reče mudrom čovjeku:
- Kako možete tolerirati tako nešto? Zar vas ne bole te njegove riječi?
Ovaj se ponovo nasmiješi i reče: - Dođite kod mene, želim Vam nešto darovati.
Stigoše zajedno do prašnjave drvene kolibe. Mudri čovjek upali svjetlo i poče tražiti po ormaru. Izvadio je stari, iznošeni, pokidani kaput neprepoznatljive boje, tj. ostatke kaputa. Bacio ih je na svog gosta i rekao: - Probajte, sigurno će Vam dobro stajati.
Čovjek uze kaput, pogleda ga i ogorčen reče: - Što će mi ovo smeće od kaputa? Ja se lijepo i skladno odijevam. Vi ste ludi! - I baci kaput natrag.
- Vidiš - na to će mudrac - Vi ne želite prihvatiti ove prljave krpe. Tako ni ja nisam želio prihvatiti uvredljive riječi koje mi je onaj čovjek uputio.