Škrtac i zlato Novo!
0 preuzimanja
Jedan škrtac sakrio je svoje zlato u podnožju drveta u svom vrtu. Svake nedjelje vadio ga je iz zemlje i satima ga s uživanjem gledao. Netko je doznao za to i ukrao mu zlato.
Kad ga je škrtac došao gledati, zatekao je samo praznu rupu u zemlji i počeo tako urlikati i jaukati da su svi susjedi došli vidjeti što se događa.
Jedan ga je pitao: ”Jesi li ikad upotrijebio to zlato?”
“Ne”, odgovorio je škrtac. “Samo sam ga vadio jednom tjedno i gledao.”
“Onda je sve u redu”, rekao mu je susjed. “Zašto tuguješ? Po onome što si imao od tog zlata neće se ništa bitno promijeniti ako i dalje budeš dolazio i gledao u rupu.”
Nije novac koji posjedujemo, već naša sposobnost da ga upotrijebimo ono što nas čini bogatim ili siromašnim. Namučiti se da bi se obogatili, a onda ne znati uživati u tome, isto je kao i biti ćelav, a skupljati četke za kosu.
Antony de Mello
| Pregleda: | 2412 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 18. 05. 2020. |
Slični dokumenti
Imao sam sedam ili osam godina. Često sam se igrao s dječakom iz susjedstva. Zvao se Heinrich Brasch. On me naučio kako se prave praćke. Gumenu vrpcu treba pričvrstiti na rašljastu granu. Takve smo grančice izrezivali iz živice. Bilo je proljeće, korizma, vrijeme Gospodinove Muke. Jedoga nedjeljnog jutra Heinrich me pozove:
Vidje Isus silan svijet, sažali mu se nad njim te im je govorio o neodoljivoj Božjoj ljubavi. A kad je pala večer, rekoše njegovi učenici: Gospodine, otpusti taj narod, već je kasno a nemaju ni vremena.