Kako se obogatiti Novo!
0 preuzimanja
Jednom davno neki je pohlepni bogataš unajmio sjajnog matematičara. Tražio je da mu matematičar formulu za stjecanje najvećeg mogućeg profita u poslovima koje je vodio. Bogatašev san je bio da zlatom i draguljima popuni ogroman sef koji se upravo izrađivao po njegovim instrukcijama.
Matematičara je držao zatvorenog u radnoj sobi dok god se nije uvjerio da je pronašao rješenje. Jedne noći se pojavio kod bogataša s velikim osmjehom na licu: „Pronašao sam formulu!“ – rekao je, „Moji proračuni su savršeni.“ Bogataš je, međutim, morao već sutradan na dugi put i nije imao vremena da ga sasluša u potpunosti. Obećao je matematičaru da će ga platiti dvostruko više ukoliko pristane voditi njegove poslove u njegovom odsustvu, primijenjujući novu formulu. Matematičar je oduševljeno prihvatio ponudu.
Kada se nakon nekoliko mjeseci bogataš vratio s puta, shvatio je da je sav njegov imetak jednostavno nestao. Bijesan kao ris, odmah je otišao do matematičara po objašnjenje. Matematičar je hladnokrvno odgovorio što je napravio. Sve njegovo bogatstvo podijelio je ljudima. Bogataš nije mogao vjerovati svojim ušima.
„Mjesecima sam analizirao kako bi bogat čovjek mogao maksimalno zarađivati, ali je sve što sam radio bilo ograničeno. Postoji granica koliko jedan čovjek može sam ostvariti. Onda sam shvatio da je ključ u tome da nam mnogo ljudi pomogne da ostvarimo naš cilj. Stoga je zaključak da je pomaganje drugima najbolji način da ostvarimo što više koristi.“
Bogataš je bio bijesan na samog sebe shvativši da je izgubio sve što je stekao zahvaljujući glupoj šemi nekog luđaka. Međutim, dok je hodao okolo kao muha bez glave, nekoliko susjeda mu je prišlo kako bi mu pomogli. Svi su oni dobili pomoć dok je matematičar eksperimentirao sa bogatstvom očajnog čovjeka. Osjećali su veliku zahvalnost prema bogatašu pa su mu ponudili gostoprimstvo u svojim kućama i sve drugo što bi tako posebnom čovjeku moglo zatrebati. Susjedi su se čak počeli i prepirati ko će mu prvi pomoći.
U sljedećih nekoliko dana, bogataš je uvidio razmjere onoga što je matematičar smislio. Gdje god je otišao dočekivali su ga sa izuzetnim počastima, bili su ljubazni prema njemu i htjeli su mu pomoći na razne načine. Shvatio je da je zahvaljujući tome što više nama ništa, dobio puno, puno više.
Zahvaljujući novoj situaciji, uspio je brzo pokrenuti nove i uspješne poslove, ali je ovaj put pratio sugestije izuzetnog matematičara. Više svoje bogatstvo nije držao daleko od ljudi. Umjesto toga je dijelio sve što je imao sa stotinama poznanika, čija srca je pretvorio u najsigurniji, najzahvalniji i najplodonosniji sef na svijetu.
Ne zaboravimo, sve što dajemo drugima vrat će nam se, kad tad, u obliku koji možda uopće ne očekujemo.
prema https://duhidusa.wordpress.com
| Pregleda: | 1724 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Ništa nas ne prokazuje kao naše lice. Ono točno ocrtava naše zanose i naše posrtaje. Na njemu se čitaju naše tuge i naše radosti. Na licu i u očima odražava se sve što prolazi stazama našega bitka. Ničim nije moguće sakriti zbilju duše. Kozmetički zahvati su uzaludni pokušaj poboljšavanja nečega što se ničim ne da poboljšati. Nema te šminke niti te boje koja može oku vratiti sjaj, licu vedrinu, izgledu opuštenost i bezbrižnost. Kozmetika je odavno izgubila uvjerljivost pred istinskim štovateljima prave ljepote života. Ljepota lica, a onda i ljepota svakog izgleda ovisi o ljepoti bitka, o ljepoti duše. Na licu se čita napetost i umor, na licu se čita podmuklost i sebičnost, na licu i u očima čita se istinska dobrota i dobronamjernost. S lica očitavamo prenapetost i očaj, ali i ushit i radost. Nekih se lica bojimo, a za nekima čeznemo. U blizini nekih lica ledi nam se krv, a u blizini drugih lica razgaljuje nam se srce. U blizini jednih ljudi volimo biti i uvijek iznova tražimo priliku da se s njima sretnemo, dok u blizini drugih ljudi ne volimo biti i jednostavno od njih bježimo. Čovjek ne može sakriti stanje svoje duše. Ono se čita, ma koliko se on trudio da tome doskoči ili da to kozmetičkim zahvatima učini ljepšim. Tijelo ne umije lagati. Naše tijelo reagira na stanje naše duše. I mnoge tjelesne boli i bolesti samo su reakcija tijela na stanje naše duše. 
Duša je lijepa. Ona je odraz nebeskog čovjekova stanja prije izgona. Sva naša čežnja za ljepotom, za srećom, za onim što nazivamo ''rajskim stanjem'' zapravo je posljedica izgona iz raja, to znači da je svaka ljepota zapravo odraz rajskoga u čovjekovu izgnaničkom životu. Duša je, međutim, stvorena lijepa. Ona je matrica koja je podešena, upriličena za ljepotu, jer je rajskog porijekla. Negdje u razdvajanju duše od vječnog nastaje ponekad kobni nesklad pa duša zbog gubitka ravnoteže i zbog vrtoglave samostalnosti gubi sigurnost. Toga trena počinje se rađati rugoba. I čovjek je na krivom putu ako misli da nazovi-lijepim licem može prevariti dušu. Nije moguće rekonstruirati dušu bilo kakvim vanjskom zahvatom. Ona se na da konfekcijski, a niti zamjenom stupovlja, vratiti u rajski zavičaj. Ljepotu joj može vratiti samo njezin Tvorac. Duša koja je osjetila doticaj njegove ruke koja je ponovno preoblikuje, ponovno se rodila istinskoj vrijednosti – životu. Lice to više ne može tajiti jer blista. Ljepota je prolom nebeskog i otkinut dio raja Ljepota je prhak blistaj nastao u zaboravnoj igri beskrajnih svjetlosti Od te igre svijet i duša i svemir i cvijet titraju neslućenim zanosom i bliješte prokazujuć Lijepog u nedogled.
(Anton Šuljić - "Čavli u ogradi")
Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan mogao sjediti u krevetu zbog izdvajanja vode iz pluća. Krevet mu je stajao uz jedini prozor u sobi. Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.