Tajanstveni govor - zanimljiva priča Novo!
0 preuzimanja
Bila jednom jedna djevojčica koja je znala govoriti samo obrnutim redom glasova u riječima. Roditelji su je vodili svjetski poznatim liječnicima, ali nije bilo uspjeha. Djevojčica je i dalje izgovarala riječi unatrag. Njoj je bilo, na primjer, normalno ovako razgovarati:
- Što bi htjela za večeru? - Inežrp ripmurk - odgovorila bi. - Gdje želiš da idemo večeras? - U onik! - rekla bi zadovoljna.
Nije imala prijatelja, jer je nitko nije volio zbog te mene. U školi su joj se rugali zbog njezina govora i nitko se nije htio s njom igrati.
Ona se trudila da bude sa svima dobra. Kad bi vidjela da se neki dječak povrijedio, pratila bi ga do prve pomoći. Kad bi netko zaboravio marendu, ona bi s njim podijelila svoju. I u mnogim drugim slučajevima pokazivala se dobrom i pažljivom. Jedino je tako mogla s drugima kontaktirati a da pritom ne mora govoriti. Ali na taj je način najjasnije govorila što je prijateljstvo. No drugi ni to nisu razumjeli.
Jednoga dana njezin drug iz razreda na odmoru je teško povrijeđen. ona je prva pritekla u pomoć i otpratila ga do bolnice. Kad je nastava završila, otišla je vidjeti kako mu je. Bio je okružen liječnicima. Rekli su kako je izgubio puno krvi i kako je, da bi ga spasili, potrebna transfuzija. U bolnici, međutim, nije bilo krvi njegove krvne grupe. Djevojčica tada povuče liječnika za zeleni rukav i reče:
- Etimzu ujom vrk. - Što kažeš, djevojčice? - reče liječnik iznenađeno.
Ali drugi su shvatili što je htjela reći. Zahvaljujući njezinoj krvi, dječak je bio spašen.
Kad su njezini drugovi u školi saznali što je učinila, shvatili su kako su se loše ponijeli prema njoj i postidjeli se. Odlučili su otići kod nje kući, zatražiti oproštenje i zahvaliti joj za ono što je činila za njih iako toga nisu bili vrijedni. Svi su je poljubili i dali joj buket cvijeća s porukom: "Od sada ćemo upotrebljavati onaj način sporazumijevanja bez riječi kojemu si nas ti naučila."
Taj je prizor djevojčicu toliko ganuo da je zanijemila, a onda sa suzama u očima rekla:
- Hvala, prijatelji.
Počela je ispravno govoriti.
aktivnosti s učenicima: - Napisati na list papira razloge zbog kojih se nekoga najčešće isključuje iz društva. Zatim napisati motive zbog kojih se nikoga ne bi smjelo isključivati. Na kraju izdvojiti načine na koje se može pomoći nekome tko je isključen.
- Napisati neku pohvalnu rečenicu "tajanstvenim" govorom. Rečenice ubaciti u košaru (kutiju). Učenici izvlače rečenice i upućuju ih jedni drugima tajanstvenim govorom, a zatim prevedu na uobičajeni.
prema Jose Real Navaro "Mudrost odrastanja"
| Pregleda: | 4106 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Bilo je to uoči Božića. Baka je, po starom običaju, okupila oko sebe kćeri i unučiće: Toma, Fima, Mary i Maca i nekoliko prijatelja: seoskog župnika, mladog liječnika i učitelja.
Što ste nam lijepo donijeli? – pitala su djeca u zboru. – Možda torbu? – rekao je Mac. On jest bio najmanji, ali najveći sladokusac. – Meni mač?! – viknuo je s nadom Fim. On je sanjao o tome da postane slavan ratnik. – Zacijelo brod! – rekao je Tom, jer on je bio siguran da će postati kapetan broda kad odraste. – Smotuljak tkanine! Uzdahnu tetka Letty. Tetka Letty jako je voljela lijepe haljine, ali je bila vrlo siromašna i nikada ih nije mogla kupiti.
Mary, djevojka nježna i lijepa, smiješeći se, gledala je mladog liječnika. On joj je uzvraćao osmijeh. Oni nisu ništa zapitkivali, bilo im je dovoljno da budu zajedno.
Stari učitelj približio se ognjištu i prosuo na razbuktale glavnje malo nekog bijelog praška.
- Evo! – vikne on i pljesne dlanovima – donio sam vam ovo! Oblak crvenkasta dima sukne i pretvori se u pozlaćenu prašinu, prospe se cijelom sobom, i sve se najednom preobrazi.
Tom se najednom nađe na velikom brodu, koji je poskakivao na bijesnim valovima. On je junački stršio na komandnom mostu, držao u rukama kormilo i vodio brod sigurnim smjerom.
Fim se nađe usred krvava boja. Neprijatelji navalili sa svih strana, ali u Fimovim je rukama bljeskao oštar mač…
Liječnik i Mary začuše glazbu kao na svadbi, veseo smijeh i kucanje čaša. Gledali su se i opazili da su svečano odjeveni: on u crnom fraku, a ona u svadbenoj haljini s vijencem i velom.
Baka se nađe pred velikim zrcalom u zlatnom okviru. Pogleda u nj i vidje sebe mladu i lijepu, kakva je nekoć bila i kakva bi uvijek željela biti.
Tetka Letty nađe u rukama veliki paket. Odriješi vrpcu, razmota šareni papir i ugleda prekrasnu, blistavu haljinu od crvena brokata.
Mac opazi da su ormari i police od same slatke čokolade, zastori od prženog šećera, jastuci od slatke pjene.
Stari župnik osjeti hladnoću. Ogleda se i vidje vedro nebo puno zvijezda, a pred sobom osvijetljenu špilju. Shvatio je da se nalazi u Betlehemu, da je to prva Badnja večer.
Tako je došla ponoć. Zazvonila su zvona, jasnim srebrnim glasovima. Učitelj rastjera rukom dim, soba se razvedri. Sva su priviđenja nestala, svi su se prenuli iz svojih snova, ali svakome su duboko u srcu ostali sreća i mir.
Čak su i psi zadovoljno lajali na dvorištu, mahali repovima, sretni, ali nitko nikad nije doznao što su oni sanjali.
(Charles Dickens)
Stara židovska legenda kaže da je kralj Salomon naručio prsten kod zlatara.