Priča o greškama Novo!
0 preuzimanja
Nedavno sam od prijatelja čuo priču o slavnom znanstveniku. Novinar ga je upitao zašto je toliko kreativniji od prosječnih osoba. Odgovorio je da je, u drugoj godini života pokušavao dohvatiti plastičnu bocu mlijeka iz hladnjaka, ali boca mu je ispala iz ruku i mlijeko se prolilo po podu. Čitavo more mlijeka! Kada je mama ušla u kuhinju, nije vikala, već je rekla: “Roberte, kakav si nered napravio! No, šteta je već učinjena. Želiš li se malo poigrati u mlijeku prije nego ga očistimo?! To je i učinio. Nakon nekoliko minuta mama je predložila: “Svaki put kada napraviš nered, moraš ga i počistiti. Što želiš: spužvu, krpu ili ručnik?” Izabrao je spužvu, i zajedno su počistili nered. Mama je zatim rekla: “Ovo je bio propali pokušaj nošenja velike boce mlijeka dvjema malenim ručicama. U dvorištu ćemo napuniti bocu vodom i vidjeti možeš li otkriti kako je nositi bez prolijevanja.” Maleni je dječak naučio da je to moguće ukoliko objema rukama uhvati bocu pri vrhu. Divna lekcija! Znanstvenik je dodao da je u tom trenutku shvatio da se ne treba bojati grešaka. Naprotiv, greške su samo dobra prilika za saznavanje nečega novog. To je i srž znanstvenih eksperimenata. Čak i ako eksperiment ne uspije, uvijek se može naučiti nešto vrijedno.
autor nepoznat
| Pregleda: | 867 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 28. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Kako je jednostavno roditi se kao čovjek, pomisli Bog, roditi se kao što se već rađaju oni koji nemaju mnogo, osim sebe i onih koji ih vole, ako se uopće može imati više od toga.
Kako je mučno roditi se kao čovjek, pomisli čovjek. Ni pitali te nisu hoćeš li, a sada traže sve više i više, traže i tebe. Dok ništa ne pitaš, svi su ti blizu. Od prvih pitanja toliki odlaze. Ostaje li itko?
Kako je jednostavno živjeti kao čovjek, pomisli Bog. Ti voliš druge i oni tebe vole. Tako je toplo u blizinama kada je čovjek uz čovjeka. Čovjek rađa čovjeka, živi s njime, s njime i umire. A onda, opet smo zajedno. Kako je mučno živjeti kao čovjek, pomisli čovjek, i biti sam u svemu i dalek svima, umoran od toga što od svega ničega nema ili tek nešto, a i to je slabo i nepostojano.
Kako je jednostavno umrijeti kao čovjek, pomisli Bog. Doista to je tako dobro. Nakon smrti još si jednostavniji, topline su još toplije, oni koji su ti bili bliski još su ti bliži. A i ja sam tu. Kako je mučno umrijeti kao čovjek - pomisli čovjek. Čitav život, sam po sebi težak, k smrti i vodi: od nigdje nikamo, po ovim blatnim putovima i srcima. Poslije svega tek zemlja kao što bi bilo i bez toga.
Ja sam se rodio kao čovjek, šapne Bog. Živio sam i umro kao čovjek, i poznajem sve što te muči. Znam da ti nije lako. Ni meni nije bilo. I zato sada živim, zato sada živiš ti. Dok se uspinješ, ne opterećuj se pitanjima kojima ne znaš odgovora. Kad se uspneš, sve će se pokazati pred tobom i tada ćeš shvatiti što sam mislio s tobom i sa svime što ti se događa.
Žena nekog ribara počinila je preljub s nekim mornarom. Prema običaju te zemlje trebalo ju je baciti s neke visoke klisure.