Košulja sretnog čovjeka Novo!
0 preuzimanja
Neki kralj bijaše jako teško bolestan i obeća dati polovicu svoga bogadstva onomu koji bi ga ozdravio. Osvanuše mnogi mudraci sa svojim savjetima. Ali bez uspjeha. Bespomoćni i zbunjeni, prihvatiše napokon čudan prijedlog nekog vrača: - Treba pronaći sretna čovjeka, svući mu košulju i donijet je kralju . To će mu pomoći! Kraljevi teklići stadoše tražiti i tražiti, ali ne nađoše nikoga tko bi bio zadovoljan i sretan. Tko je bogat, imao je drugih briga. Svatko se na nešto tužio. Jedne večeri kraljev sin prođe uz neku bijednu kolibu i začu nekoga kako govori: - Bogu hvala, danas je bilo dosta posla. Sit sam i sad, umoran, mogu slatko zaspati. Što mi još treba? Kraljev sin pomisli da je napokon našao sretna čovjeka. Odmah pošalje slugu i naredi mu: - Svuci s onog čovjeka košulju. Daj mu novaca koliko god bude htio i odmah donesi košulju kralju! Kad htjedoše s čovjeka svući košulju, opaze da je uopće nema. Bio je tako siromašan.
| Pregleda: | 1164 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
U vrijeme pustinjskih otaca postojala je sekta mesilijanaca. Naglašavali su pretjeranu duhovnost i smatrali svaki fizički rad neprikladnim za monaha.
Nekoliko monaha te sekte dođoše jednog dana opatu Luciju.
Starac ih upita: "Čime se bavite?" Oni odgovoriše: "Ni prstom se ne dotičemo nikakvog posla, nego kako veli apostol, molimo bez prestanka." Na to im starac reče: "Jedete li vi?" Oni odvrate: "Dakako da jedemo". On im kaže: "I dok vi jedete, tko u međuvremenu moli umjesto vas?" I opet im reče: "Zar vi ne spavate?" Oni odgovore: "Naravno da spavamo." A starac će na to: "I dok vi spavate, tko moli mjesto vas?" Na to nisu znali odgovoriti.
On im reče: "Oprostite mi, ali vi ne činite to što govorite. A ja ću vam pokazati da ja, premda obavljam poslove, neprestano molim. S Bogom se spustim na zemlju i radim što treba. Pri tom govorim:"Smiluj mi se Bože i po milosrđu svome oprosti moje grijehe." Tada ih upita: "Zar to nije molitva?" Oni odgovoriše: "Naravno da jest." Tada im on reče: "Ako tako provedem cijeli dan u radu i molitvi, zaradim šest novčića, manje ili više, svejedno. Od toga dva novčića ostavim pred vratima kao milostinju, a za ostale kupim hranu. Dok ja jedem ili spavam, moli za me onaj tko je dobio dva novčića. I tako po milosti Božjoj neprestano molim."
U kineskoj provinciji živio siromašan čovjek koji je cijeli život radio najteže poslove, a da ništa nije stekao. Sve što je imao bio je sin jedinac kojega je neizmjerno volio.