Košulja sretnog čovjeka Novo!
0 preuzimanja
Neki kralj bijaše jako teško bolestan i obeća dati polovicu svoga bogadstva onomu koji bi ga ozdravio. Osvanuše mnogi mudraci sa svojim savjetima. Ali bez uspjeha. Bespomoćni i zbunjeni, prihvatiše napokon čudan prijedlog nekog vrača: - Treba pronaći sretna čovjeka, svući mu košulju i donijet je kralju . To će mu pomoći! Kraljevi teklići stadoše tražiti i tražiti, ali ne nađoše nikoga tko bi bio zadovoljan i sretan. Tko je bogat, imao je drugih briga. Svatko se na nešto tužio. Jedne večeri kraljev sin prođe uz neku bijednu kolibu i začu nekoga kako govori: - Bogu hvala, danas je bilo dosta posla. Sit sam i sad, umoran, mogu slatko zaspati. Što mi još treba? Kraljev sin pomisli da je napokon našao sretna čovjeka. Odmah pošalje slugu i naredi mu: - Svuci s onog čovjeka košulju. Daj mu novaca koliko god bude htio i odmah donesi košulju kralju! Kad htjedoše s čovjeka svući košulju, opaze da je uopće nema. Bio je tako siromašan.
| Pregleda: | 2272 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Gospođa Sue (70) podijelila je svima svoju istinitu ljubavnu priču, koja je oduševila svijet:
Moj dragi suprug John i ja bili smo u braku 46 godina.
Kako je jednostavno roditi se kao čovjek, pomisli Bog, roditi se kao što se već rađaju oni koji nemaju mnogo, osim sebe i onih koji ih vole, ako se uopće može imati više od toga.
Kako je mučno roditi se kao čovjek, pomisli čovjek. Ni pitali te nisu hoćeš li, a sada traže sve više i više, traže i tebe. Dok ništa ne pitaš, svi su ti blizu. Od prvih pitanja toliki odlaze. Ostaje li itko?
Kako je jednostavno živjeti kao čovjek, pomisli Bog. Ti voliš druge i oni tebe vole. Tako je toplo u blizinama kada je čovjek uz čovjeka. Čovjek rađa čovjeka, živi s njime, s njime i umire. A onda, opet smo zajedno. Kako je mučno živjeti kao čovjek, pomisli čovjek, i biti sam u svemu i dalek svima, umoran od toga što od svega ničega nema ili tek nešto, a i to je slabo i nepostojano.
Kako je jednostavno umrijeti kao čovjek, pomisli Bog. Doista to je tako dobro. Nakon smrti još si jednostavniji, topline su još toplije, oni koji su ti bili bliski još su ti bliži. A i ja sam tu. Kako je mučno umrijeti kao čovjek - pomisli čovjek. Čitav život, sam po sebi težak, k smrti i vodi: od nigdje nikamo, po ovim blatnim putovima i srcima. Poslije svega tek zemlja kao što bi bilo i bez toga.
Ja sam se rodio kao čovjek, šapne Bog. Živio sam i umro kao čovjek, i poznajem sve što te muči. Znam da ti nije lako. Ni meni nije bilo. I zato sada živim, zato sada živiš ti. Dok se uspinješ, ne opterećuj se pitanjima kojima ne znaš odgovora. Kad se uspneš, sve će se pokazati pred tobom i tada ćeš shvatiti što sam mislio s tobom i sa svime što ti se događa.