Veliki broj vjeroučitelja Splitsko-makarske nadbiskupije okupio se 11. prosinca na euharistijskom slavlju u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Klisu. Vjeroučitelji su euharistijskim slavljem zahvalili Gospodinu za predano svjedočenje vjere i plemenitost prerano preminule vjeroučiteljice Sandre Glavina te zamolili Gospodina da je primi u svoje okrilje.
Svetoj misi, koju je predslavio predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije don Josip Periš uz koncelebraciju župnika don Mira Šestana, nazočila je također rodbina pokojne Sandre te župljani župe u kojoj je bila aktivna suradnica u pastoralnom djelovanju. Slavlje je prikladnim liturgijskim pjesmama i skladnim pjevanjem animirao mješoviti župni zbor.
U prigodnoj homiliji don Josip Periš je izrazio ljudsku blizinu i sućut najbližima iz Sandrine obitelji. Prenio je također izraze sućuti predsjednika Vijeća za katehizaciju HBK mons. dr. Đure Hranića kao i predstojnika Nacionalnoga katehetskog ureda dr. Ivice Pažina te mnogih vjeroučitelja diljem domovine. Istaknuo je Sandrinu predanost vjeroučiteljskom poslu koji je obavljala u više osnovnih škola. U svoju radnu sredinu, a osobito među svoje učenike, unosila je vedrinu i radost. U homiliji je predstojnik također podsjetio sve prisutne na prolaznost života i smrt koja prekida naše snove i nadanja, naše planove i poslove. Smrt je pratilja našega života i uvijek nas iznenadi. Ljudski je patiti zbog odlaska voljenih osoba i premda često ne shvaćamo zašto je netko nama blizak uzet sa zemlje, Bogu se tako svidjelo i On sigurno zna zašto je tako trebalo biti. S povjerenjem u Boga i u Njegove planove vjernik ne pada u očaj. I premda boluje zbog odlaska svojih dragih duboko vjeruje Kristovu obećanju u ponovni susret.
Nakon svete mise vjeroučitelji su posjetili Sandrin grob u koji je prije četiri mjeseca položen i njezin dragi otac. Grob su okitili cvijećem, zapalili svijeće, pomolili se i pjesmom „Kraljice neba, raduj se!“ izrazili svoju vjeru u vječni život u zajedništvu sa svetima i blaženicima Božjim. Bio je ovo osobit trenutak zajedništva svih vjeroučitelja koje veže ne samo ista vjera već i zajedničko poslanje u Božjemu vinogradu.
Groblje ima posebnu moć smirivanja i sabiranja. Sve se moći duše usmjere prema bitnome. Izgovorenih riječi je vrlo malo. Pogledom prema gore sa kliškoga groblja otkrivalo se prostranstvo burom pročišćena neba. Stamene kliške utvrde izražavale su trajnu spremnost na obranu od neprijatelja. Sunce se smilovalo i svojom nježnom toplinom tjeralo krv u obraze. Učinilo se tako ugodnim smjestiti se negdje u zavjetrinu i pustiti mislima na volju. Sandra je sada u sigurnoj zavjetrini, u Božjoj luci u koju se svi nadamo jednoga dana uploviti.
Mirjana Vučica