U subotu, 2. travnja 2016. godine u prostorijama nadbiskupskog sjemeništa u Splitu održan je redoviti godišnji stručni skup za odgojiteljice u vjeri u predškolskim ustanovama pod nazivom Reverifikacija programa katoličkog vjerskog odgoja djece rane i predškolske dobi.
Na stručnom skupu sudjelovalo je preko osamdeset odgojiteljica u vjeri s područja cijele Dalmacije.
Svetu misu na početku stručnog skupa predvodio je don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije. U svojoj propovijedi don Josip je naglasio kako se nalazimo u uskrsnoj osmini koja je u prošlosti imala posebno značenje zbog mistagoških kateheza odraslih novokrštenika koji su sakramente kršćanske inicijacije primali u uskrsnoj noći. Ove kateheze imale su za cilj produbljivanje vjere što se i danas pokazuje kao aktualna potreba, posebno nakon primanja sakramenata.
Vjera se pak rađa u susretu s uskrslim Kristom o čemu nam svjedoči evanđeoski odlomak današnjeg dana. Stoga nama odgojiteljima nije dovoljno samo pričati o Isusu. Tek ako se naša vjera rađa iz osobnog susreta s Kristom možemo autentično naviještati Njegovu Riječ. Krist nikoga ne želi prisiliti na vjeru, rekao je don Josip. Zato se Njegovo uskrsnuće dogodilo u tišini jutra, a ne na trijumfalan ni spektakularan način. Pozvani smo u tišini svoga srca osluškivati Božju Riječ i u ustrajnosti svakodnevnog rada donositi Krista djeci koja su nam povjerena. Trebamo također biti svjesni da se naš život ne iscrpljuje ovdje na zemlji nego da Kristovo uskrsnuće znači i naše uskrsnuće. Upravo tu istinu, poput psalmista, moramo naviještati: „Ne, neću umrijeti, nego živjeti, i kazivat ću djela Gospodnja…“
Umjesto zbog bolesti spriječene prof. Brankice Blažević, više savjetnice pri Nacionalnom katehetskom uredu HBK za predškolski vjerski odgoj, izlaganje o obnovljenom Programu katoličkog vjerskog odgoja djece rane i predškolske dobi i uputama za reverifikaciju postojećih programa koji se provode u dječjim vrtićima održala je s. Sara Tkalčec, profesorica pedagogije i sociologije te ravnateljica Dječjeg vrtića „Anđeli čuvari“ na Korčuli. S. Sara osvrnula se najprije na nastajanje prethodnog programa katoličkog vjerskog odgoja u predškolskim ustanovama koji je odobren od Hrvatske biskupske konferencije 2001. godine i verificiran od strane resornog Ministarstva 2002. godine te na zakonske promjene koje su se u međuvremenu dogodile i tako uvjetovale nastajanje novog Programa, odnosno usklađivanje staroga s novim odgojno-obrazovnim dokumentima.
Novost je činjenica što se u programu katoličkoga vjerskog odgoja nalazi i Program Kateheze Dobroga Pastira ukoliko vrtić ima uvjete i potrebu za njegovim provođenjem. Oba programa, dakle, neovisno o njihovu sadržaju, čine jedan program.
S. Sara Tkalčec naglasila je kako su evanđeoske vrijednosti cilj katoličkog vjerskog programa te kako dijete kroz suodnos s odgojiteljem, ali i s drugom djecom uči i usvaja te vrijednosti. U ovom suodnosu posebno su važni: govor, ponašanje i izabrani sadržaji. Dijete je do 7. godine života otvoreno za ponašanje uzora i stoga je bitno kako i što odgojitelj govori i kako se ponaša.
U današnjoj praksi često su zanemarena zajednička okupljanja djece i odgojitelja čime se inače potiče dječja govorna kompetencija, kazala je s. Sara. U zajedničkom okupljanju dijete će slušati i govoriti, izraziti se pokretom i slično, što je važno i za usvajanje biblijskog teksta.
Za odgojitelja u vjeri posebno je važno da bude čovjek ljubavi, da ima unutarnju motivaciju u radu, da prepoznaje potrebe djece, da živi autentičan odnos s Bogom te da na aktivan i kreativan način izabire biblijske sadržaje i prilagođava ih djeci.
Prema novom Programu katoličkog vjerskog odgoja djece rane i predškolske dobi svaki vrtić dužan je izraditi svoj program katoličkog vjerskog odgoja te ga poslati na suglasnost Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Program katoličkog vjerskog odgoja trebao bi sadržavati sljedeće elemente: uvod u kojem su izraženi podaci o vrtiću te potreba za vjerskim programom; cilj i zadaće Programa; ustrojstvo Programa; materijalni uvjeti za provođenje s konkretnim primjercima u vjerskom centru ili sobi dnevnog boravka; načela odgojno-obrazovnog rada; tematske cjeline koje svoje polazište imaju najčešće u biblijskim tekstovima; podatci o naobrazbi i stručnom usavršavanju odgojitelja; oblici suradnje s roditeljima te s vanjskim institucijama; način vrednovanja Programa i financiranja; popis stručne literature koja se koristila u izradi Programa te zaključak.
Zakonske odredbe koje su polazište za izradu novog Programa katoličkog vjerskog odgoja su: Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju (2013.), Državni pedagoški standard (2010.), Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje (2011.), Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj (2015.) i Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije (2014.).
Nakon izlaganja sudionice skupa imale su mogućnost postavljati pitanja vezana za reverifikaciju i izradu pojedinačnih programa katoličkog vjerskog odgoja u svojim vrtićima. Na pitanja su odgovarale s. Sara Tkalčec i prof. Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk i vjerski odgoj pri Agenciji za odgoj i obrazovanje podružnica Split.
Drugi dio stručnog skupa bile su pedagoške radionice s primjerima iz odgojne prakse. Radionice su vodile s. Jozepka Vukančić i s. Barbra Čavlina iz Dječjeg vrtića „Brat Sunce“ iz Šibenika.
Na radionici Uloga sporta u vjerskom odgoju s. Jozepka upoznala je sudionice koji je stav Crkve o sportskim i tjelesnim aktivnostima, što o njima govori Sveto Pismo, Dokumenti Drugog vatikanskog koncila, pape i biskupi te koja je povezanost tjelesnog i vjerskog odgoja. Vidjeli smo još različite primjere tjelesnih i sportskih aktivnosti u navedenom dječjem vrtiću.
Na radionici Od zvona do vjerskog kutića s. Barbra upoznala je odgojiteljice s projektom o zvonima koji je nastao od problemske situacije u kojoj je jedan dječak svakodnevno o podne tražio da ide u crkvu slušati zvona. Prilagodba djeteta bila je zbog toga vrlo teška pa su odgojiteljice tražile i iznalazila rješenja. Nastao je cijeli niz aktivnosti o zvonima u kojima je sudjelovala cijela skupina, a dječak je pri tom prihvatio i zavolio vrtić. Voditeljica radionice podijelila je sa sudionicama iskustva i spoznaje do kojih su došli radeći na ovom projektu te ih upoznala s brojnim dječjim radovima.
Stručni skup završio je ponovnim zajedničkim okupljanjem i plenarnom raspravom u kojoj su odgojiteljice izrazile svoje zadovoljstvo onim što su čule i vidjele, zatim su istaknule važnost njihova zajedničkog okupljanja i izmjene odgojnih iskustava te predložile neke moguće teme i sadržaje koje im se čine korisne za daljnje teološko i pedagoško usavršavanje.
Anica Kraljević
Fotogalerija Kristina Bitanga