Preminuo vjeroučitelj Stipe Dukić

Iscrpljen kratkom i teškom bolešću, potpuno predan volji Božjoj, dana 22. listopada 2024. godine, u 54. godini života blago u Gospodinu preminuo je Stipe Dukić, naš dragi vjeroučitelj.

IMG 20241025 WA0014

 

 Vjeroučitelj Stipe Dukić rođen je 26. prosinca 1970. godine u Sinju, kao sin majke Šime i oca Nikole. Od malih nogu bio je odgajan u kršćanskom duhu. Osnovnu školu završio je u Košutama i Trilju. Njegova duhovna zrelost vodila ga je dalje na put posvećenja pa je upisao nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju „Don Frane Bulić” te je potom završio Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, gdje je stekao zvanje diplomiranoga teologa. Radio je kao vjeroučitelj u nekoliko osnovnih škola na području Cetinskog dekanata. Od 2003. godine bio je zaposlen u Osnovnoj školi Dinka Šimunovića u Hrvacama, gdje je svojim radom, strpljenjem i posvećenošću ostavio neizbrisiv trag. Bio je omiljen među djecom i kolegama.

Vjeroučitelj Stipe bio je aktivan ne samo u svojoj školi već i u životu svoje župe, predano sudjelujući u vođenju župnog vjeronauka i u brojnim drugim župnim aktivnostima. Njegova nesebičnost i ljubav prema Crkvi i zajednici bila je vidljiva u svakom projektu kojim se bavio, a osobito u projektima u okviru Cetinskoga dekanata.

Godine 2001. sklopio je kršćanski brak sa suprugom Ivom te su u braku blagoslovljeni s troje djece: Nikolom, Antom i Anom. Stipina obitelj, a posebno njegova djeca, duboko je pogođena njegovim preranim odlaskom. Njegova smrt velik je i nenadoknadiv gubitak ne samo za njegovu obitelj nego i za njegove kolege, prijatelje te generacije učenika kojima je predavao.

Pokojni Stipe bio je čovjek izuzetne skromnosti, ali i velike sposobnosti. Bio je vjeroučitelj koji je zračio životnom vedrinom, uvijek doseći optimizam i nadu, čak i u trenutcima svoje teške bolesti. Njegov duh, ljubav i nepokolebljiva vjera bili su izvor nadahnuća svima koji su ga poznavali.

Vjeroučitelj Stipe Dukić pokopan je 24. listopada 2024. u obiteljskoj grobnici u Košutama. Ožalošćenu obitelj u sprovodnom obredu pratilo je mnoštvo ljudi, osobito rodbine, prijatelja, župljana, vjeroučitelja, nastavnika i vjeroučenika.

Svetu misu zadušnicu, u koncelebraciji sa župnikom don Tomislavom Topčićem i brojnim svećenicima, predvodio je stric pokojnika, don Stipe Dukić.

U prigodnoj homiliji don Stipe je istaknuo kako je svaki čovjek biće koje postavlja pitanja i traži odgovore. Konačna pitanja o temeljnom smislu ljudskog života osobito nam se nameću kada se nađemo pred bolešću, patnjom i teškim životnim križevima. I jedini smisleni odgovor na njih pruža nam vjera u Isusa Krista, u riječima koje čitamo u Evanđelju po Ivanu:
„Ja sam uskrsnuće i život:
tko u mene vjeruje, ako i umre,
živjet će.
I tko god živi i vjeruje u mene,
neće umrijeti nikada.” (Iv 11, 25-26)
Te su riječi temelj naše kršćanske vjere i nade, koja je vjeroučitelju Stipi davala snagu i strpljenje u podnošenju teške bolesti. Stipe je živio život pun ljubavi, uvijek predan svojoj obitelji i svojim bližnjima. Bio je plemenit i pošten čovjek, čovjek koji je nesebično stavljao potrebe svoje djece i supruge ispred vlastitih potreba. Njegova ljubav prema njima bila je neizmjerna. Ostavio je neizbrisiv trag u njihovim srcima. Njegov odlazak osjetili su svi oni čije je živote dotaknuo: kolege, učenici i članovi župne zajednice. Svjetlo vjere koje je usadio u njihova srca neka i dalje sjaji, donoseći toplinu i utjehu svima nama. U svojim najtežim trenutcima Stipe je ostao postojan i jak u svojoj vjeri. U bolnici su ga liječnici i sestre poznavali kao „onoga svetog čovjeka koji ne ispušta krunicu iz ruku”, a Sveto pismo uvijek je bilo uz njega. Svoju je propovijed don Stipe završio riječima sv. Jeronima: „Žalosni smo što nas je napustio, sretni smo što smo ga imali, radosni smo što je i dalje s nama.”

Izražavamo duboku zahvalnost našem dragom Stipi što nam je svojim životom, djelovanjem i vjeroučiteljskim umijećem pružao snažno svjedočanstvo vjere koje će ostati trajno urezano u srca svih onih koji su imali čast poznavati ga.

Neka ga Gospodin primi u svoj zagrljaj!

Počivao u miru Božjem!

 

Zanimljivosti

Michelangelo, Galileo Galilei, Macchiavelli i Rosini pokopani su u crkvi Santa Croce u Firenzi.

Humor

Čovjek sa samo 10 dolara u džepu, očajan, prijavio za posao u Microsoft kao čistač WC školjki. Kadrovski direktor ga je primio na razgovor i poslije kratkog testa mu reče: “Primljeni ste. Ostavite mi Vaš e-mail, da Vam mogu poslati ugovor i spisak Vaših dužnosti.” On, zbunjen, odgovori da nema računalo, pa samim tim ni e-mail. Direktor će na to: “Ako nemate e-mail, virtualno ne postojite, tako da Vas ne mogu primiti…” Siromah, očajan, iziđe iz ured. Uputi se prema supermarketu i tamo kupi gajbicu s 10 kg jagoda. Za kratko vrijeme, proda jagode na komad idući od vrata do vrata i do podne duplira početni kapital. Iznenađen i s entuzijazmom, ponovi istu stvar tri puta i vrati se kući sa 60 dolara. I tako je radio svaki dan od ranog jutra do kasne večeri. Utrostručavao je i učetvorostručavao kapital. Za kratko vrijeme kupi ručnu dvokolicu za posao, a kasnije i kamiončić. Za godinu dana postao je vlasnik male flote vlastitih motornih vozila, a za 5 godina vlasnik jedne od najvećih mreža za distribuciju namirnica u SAD-u. U tom trenutku, misleći na budućnost obitelji, odluči osigurati svoj život. Pozvao je brokera kako bi potpisao policu osiguranja. Broker ga na kraju razgovora zatraži e-mail adresu kako bi mu poslao prospekt osiguranja. *Čovjek odgovori da nema e-mail. “Baščudno, prokomentirao je broker, nemate e-mail a uspjeli ste napraviti malo carstvo. A zamislite gdje biste bili, da ste ga imali!?.” *Čovjek se zamisli, pa odgovori:… “U MICROSOFTU BI ČISTIO WC ŠKOLJKE!!!”

Poslovice

Tko ni za što na svijetu nije sposoban, taj uvijek ismijava druge. (Madagaskarska poslovica)