Na nadbiskupijskom natjecanju iz vjeronauka za srednju školu sudjelovala je 21 ekipa, ali bilo je važno «upasti» među prvih osam. Vidjet ćete zašto!

Oko 11 sati došli smo u Paklenicu. Bio je lijep, sunčan dan tako da smo mogli uživati u ljepotama Velebita. Krenuli smo stazom prema Lugarnici, nešto više od sata laganoga hoda. Nacionalni park Paklenica bogat je biljnim i životinjskim vrstama, od kojih su neke endemi. Biljni svijet smo vidjeli, a od životinja smo čuli mnoštvo ptica dok su nas leptirići cijelim putem pratili. Srećom nismo susreli medvjede i poskoke! Dok smo se penjali lijepo uređenom stazom, čulo se različitih komentara: «Idemo li mi ovo na Sjeverni Velebit?«; «Posli ovoga tribat će mi 20 godina kome – da se pošteno odmorin!». Neki su se putem «izgubili», pa su došli pola sata poslije drugih. Kada smo se napokon svi okupili oko Lugarnice, predahnuli smo, nešto pojeli, a neki su se osvježili u potoku. Bilo je i onih koji su pokazivali svoju snagu cijepajući drva. Na povratku je bilo lakše. Pri odlasku smo zaključili da Nacionalni park to više nije jer su neki učenici (i vjeroučitelj!) oprali svoje noge u potoku.
Put do Zadra trajao je oko sat vremena. U Zadru smo posjetili katedralu sv. Stošije gdje nam je župnik vrlo zanimljivo i ukratko ispričao povijest nastanka katedrale i uopće povijest crkve u Zadru. U crkvi sv. Šime smo vidjeli neraspadnuto tijelo toga svetca, što je svima bilo jako zanimljivo. U Zadru se nismo dugo zadržali. Putem prema Splitu igrali smo tombolu. Bilo nam je zabavno, iako naša ekipa iz škole «zdravlja» nije ništa osvojila, čemu smo se nadali (profesorica je barem ovaj put mogla nešto «namjestiti»). U Split smo stigli oko osam sati navečer. Bilo nam je super!
Ekipa Zdravstvene škole: Marijana, Maja, Dragica, Ivana
