Draga djeco i mladi,
poštovani roditelji, ravnatelji, odgojitelji,
učitelji i nastavnici,
vjeroučiteljice i vjeroučitelji, braćo svećenici!
1. Srdačno vas pozdravljam na početku još jedne nove školske i vjeronaučne godine! Svaki trenutak života Božji je dar, a svaki početak nova prilika za vlastiti rast i sazrijevanje, izazov koji pokreće naše talente i potiče vrijednosti u nama kojih možda nismo niti svjesni. Nova školska i vjeronaučna godina prigoda je da svi zajedno zahvalimo Bogu na darovima i milostima koje smo od njega primili, ali i da ga zamolimo da nas njegov blagoslov prati i u godini koja počinje.
2. Odgoj je jedinstvena ljudska djelatnost, zahtijevan međuljudski odnos prepun dinamike koji podrazumijeva ne samo znanje i vještine, nego i vrijednosne kriterije kroz koje se oblikuje osobnost pojedinca. Odgojem se čovjek osposobljava za ispravno shvaćanje slobode, zdrav odnos prema sebi, drugim ljudima, materijalnom i duhovnom svijetu oko sebe. To je proces izgrađivanja i oblikovanja ljudskog bića, očovječenje čovjeka. „U odgoju leži velika tajna usavršavanja ljudske naravi. Radošću nas ispunja predodžba da se ljudska narav može putem odgoja sve više razvijati i da može postići oblik koji je čovještvu najprimjereniji. To nam otvara pogled na sretniju budućnost ljudskog roda“ (I. Kant). Odgoj djece i mladih oduvijek je bila jedna od najvažnijih ljudskih zadaća jer se prenošenjem i prihvaćanjem općeljudskih i kršćanskih vrijednosti oblikuje ljudska osoba, stvara humanije i pravednije društvo, gradi budućnost.
3. Dragi mladi prijatelji, čovjek je autentičan onoliko koliko je svojim mišljenjem i ponašanjem vjeran sebi. No, vrijeme u kojem živimo iskrivilo je ideal autentičnosti u razne samodopadne i sebične forme, što je dovelo do otuđenja čovjeka od sebe samoga, od drugih ljudi i od Boga. Živimo u vremenu krize koju svakodnevno iščitavamo na licima koja susrećemo i slikama svijeta u kojem živimo: kriza je smisla i morala, a time kriza čovjeka i vjere. Sv. Pavao u poslanici Rimljanima s pravom upozorava: „Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo i savršeno!“ (Rim 12, 2). Najbolji odgovor na krizu je odgovorna sloboda koja priznaje Boga apsolutnom istinom, stvoriteljem svijeta i čovjeka, glavnim ciljem kojem teži naš osobni i društveni život, a dostojanstvo ljudske osobe, najsavršenijeg Božjeg stvorenja, mjerom demokracije, slobode, pluralizma, dijaloga, mira… I danas kršćanstvo i Crkva imaju što ponuditi suvremenom svijetu i čovjeku, jer je evanđelje uvijek aktualno, životno i izazovno. Treba samo dopustiti da ono oživi i zaživi na što vjerodostojniji način, u našim životima i našim djelima.
4. Budući da je odgoj „osnovno pravo i dužnost roditelja“ (usp. FC 37), s osobitim poštovanjem obraćam se Vama, dragi roditelji. Odgoj djece i mladih kvalitetan je onoliko koliko je međusobno prožet i usklađen od strane svih onih koji su odgovorni za odgoj: obitelji, škole i Crkve. Određene tendencije u našem društvu da se izrada nekih školskih programa, primjerice zdravstvenog odgoja, odvija bez znanja i sudjelovanja roditelja, s kozmetičkom javnom raspravom, bez mogućnosti dijaloga i kritičke prosudbe ponuđenih sadržaja, bude u nama neugodna sjećanja na totalitarnu školu. U suvremenom demokratskom društvu različitih svjetonazora, opredjeljenja i uvjerenja, pitanje odgoja ne bi smjelo biti pitanje političke moći ili snage ideologije, nego pitanje etike i etičkog konsenzusa svih relevantnih skupina jednog društva. Sadržaj odgoja i obrazovanja, vrijednosna orijentacija i koncept vlastite sreće trebao bi biti rezultat slobodnog izbora svakog građanina, osobito roditelja za svoju djecu, a ne posljedica nametanja od strane države. Stoga je Vaša uloga, dragi roditelji, nezamjenjiva i nenadoknadiva. Budno bdijte nad odgojem svoje djece! Vi ste dužni odgajati ih, uzdržavati i školovati, štititi ih od lošeg utjecaja bez obzira s koje strane dolazi. Vi imate pravo i slobodu samostalno odlučivati o sadržaju i kvaliteti njihova odgoja.
5. Poštovani ravnatelji, odgojitelji, učitelji i nastavnici, ulaskom u n ovu zajednicu europskih naroda, kojima po svojoj kulturi i tradiciji odavno pripadamo, prilika je da se podsjetimo kako je evanđeoska poruka kroz dugu povijest našeg naroda prožimala njegova nadanja, stvaralaštvo, vjeru i ljubav. Ona mu je davala snage osobito kad je bilo teško i kad je trebalo izdržati te baštinu vjere i pouzdanja predati generacijama koje su nadolazile. Stoga, ne samo riječju, nego i djelima, smjelo i odvažno svjedočimo našu katoličku vjeru, živimo po nauku Evanđelja i Crkve, koja je stoljećima čuvala i njegovala naš narodni, kulturni i vjerski identitet. Iz tog identiteta zasigurno proizlazi i brak kao životna zajednica žene i muškarca što je jedna od utemeljujućih vrijednosti hrvatskog društva. Pokušajte biti ne samo prenositelji znanja, nego i svjedoci istinskih vrijednosti. Znanje se prenosi riječima, a vrjednote se prihvaćaju od uzora. Iako je ta zadaća danas veoma zahtjevna i teška, odgoj čovjeka kojeg će krasiti ljudske i kršćanske vrjednote nema alternative.
6. Drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, sestre redovnice i braćo svećenici, vama pripada povlašteno mjesto u odgoju, odgoj u vjeri. Kršćanska vjera nije skup pravila ili zabrana, nego život s osobom Isusa Krista. Stoga je nova školska i vjeronaučna godina prigoda ne samo da učinimo više u školi i u župi, u prenošenju vjere i uvođenju u iskustvo vjere, nego i prilika za preispitivanje vlastite kršćanske autentičnosti. Odreknućem pape Benedikta XVI. i izborom pape Franje u žarište zanimanja javnosti još više je došla Katolička crkva i Petrova služba. Pred Crkvu koja se nalazi u svijetu, ali koja „nije od ovoga svijeta“, svijet postavlja svoje zahtjeve i traži vjerodostojnost. To pokazuje koliko duboko i daleko sežu grijesi, sablazni i krivotvorenja vjere u osobnom životu vjernika pa čak i unutar crkvenih struktura. Htjela ili ne, Crkva je neprestano na provjeri. No, svijet se tu ne zaustavlja. Koliko god je kritika Crkve zbog neautentičnosti života bila ponekad opravdana i nužna, ona druga još glasnija kritika, u kojoj se pred nju postavljaju zahtjevi čije bi prihvaćanje bilo upravo odricanje od evanđelja, za Crkvu je posve neprihvatljiva. Crkva jest u svijetu i poslana je od Krista da u svijet unese svjetlo Božje ljubavi. Na to smo svi pozvani. No, to svjedočanstvo začas postaje izazov i svijet ga ne prihvaća jer mu ne podilazi i ne priklanja se njegovim mjerilima.
7. Neka nova školska i vjeronaučna godina bude prigoda da svatko od nas, na svom mjestu, u svojoj ulozi i sa svojim talentima učini najbolje što se od njega očekuje i traži! Neka nas na tom putu prati zagovor Majke Marije, odgojiteljice u vjeri, kako bismo mogli odoljeti mjerilima ovoga svijeta i životom radosno svjedočiti vjeru u njezina Sina Isusa Krista, našeg najsavršenijeg Učitelja! Želeći vam puno uspjeha u vašem radu i vašim nastojanjima, zazivam na sve vas obilje Božjeg blagoslova.
U Splitu, 2. rujna 2013.
Mons. Marin Barišić
splitsko-makarski nadbiskup