Nadbiskupova poruka prigodom početka nove školske i vjeronaučne godine

Split, 2. rujna 2013.

Draga djeco i mladi,
poštovani roditelji, ravnatelji, odgojitelji,
učitelji i nastavnici,
vjeroučiteljice i vjeroučitelji, braćo svećenici!

Nadbiskup Barisic vecernji e1441891443420

1. Srdačno vas pozdravljam na početku još jedne nove školske i vjeronaučne godine! Svaki trenutak života Božji je dar, a svaki početak nova prilika za vlastiti rast i sazrijevanje, izazov koji pokreće naše talente i potiče vrijednosti u nama kojih možda nismo niti svjesni. Nova školska i vjeronaučna godina prigoda je da svi zajedno zahvalimo Bogu na darovima i milostima koje smo od njega primili, ali i da ga zamolimo da nas njegov blagoslov prati i u godini koja počinje.

2. Odgoj je jedinstvena ljudska djelatnost, zahtijevan međuljudski odnos prepun dinamike koji podrazumijeva ne samo znanje i vještine, nego i vrijednosne kriterije kroz koje se oblikuje osobnost pojedinca. Odgojem se čovjek osposobljava za ispravno shvaćanje slobode, zdrav odnos prema sebi, drugim ljudima, materijalnom i duhovnom svijetu oko sebe. To je proces izgrađivanja i oblikovanja ljudskog bića, očovječenje čovjeka. „U odgoju leži velika tajna usavršavanja ljudske naravi. Radošću nas ispunja predodžba da se ljudska narav može putem odgoja sve više razvijati i da može postići oblik koji je čovještvu najprimjereniji. To nam otvara pogled na sretniju budućnost ljudskog roda“ (I. Kant). Odgoj djece i mladih oduvijek je bila jedna od najvažnijih ljudskih zadaća jer se prenošenjem i prihvaćanjem općeljudskih i kršćanskih vrijednosti oblikuje ljudska osoba, stvara humanije i pravednije društvo, gradi budućnost.

3. Dragi mladi prijatelji, čovjek je autentičan onoliko koliko je svojim mišljenjem i ponašanjem vjeran sebi. No, vrijeme u kojem živimo iskrivilo je ideal autentičnosti u razne samodopadne i sebične forme, što je dovelo do otuđenja čovjeka od sebe samoga, od drugih ljudi i od Boga. Živimo u vremenu krize koju svakodnevno iščitavamo na licima koja susrećemo i slikama svijeta u kojem živimo: kriza je smisla i morala, a time kriza čovjeka i vjere. Sv. Pavao u poslanici Rimljanima s pravom upozorava: „Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo i savršeno!“ (Rim 12, 2). Najbolji odgovor na krizu je odgovorna sloboda koja priznaje Boga apsolutnom istinom, stvoriteljem svijeta i čovjeka, glavnim ciljem kojem teži naš osobni i društveni život, a dostojanstvo ljudske osobe, najsavršenijeg Božjeg stvorenja, mjerom demokracije, slobode, pluralizma, dijaloga, mira… I danas kršćanstvo i Crkva imaju što ponuditi suvremenom svijetu i čovjeku, jer je evanđelje uvijek aktualno, životno i izazovno. Treba samo dopustiti da ono oživi i zaživi na što vjerodostojniji način, u našim životima i našim djelima.

4. Budući da je odgoj „osnovno pravo i dužnost roditelja“ (usp. FC 37), s osobitim poštovanjem obraćam se Vama, dragi roditelji. Odgoj djece i mladih kvalitetan je onoliko koliko je međusobno prožet i usklađen od strane svih onih koji su odgovorni za odgoj: obitelji, škole i Crkve. Određene tendencije u našem društvu da se izrada nekih školskih programa, primjerice zdravstvenog odgoja, odvija bez znanja i sudjelovanja roditelja, s kozmetičkom javnom raspravom, bez mogućnosti dijaloga i kritičke prosudbe ponuđenih sadržaja, bude u nama neugodna sjećanja na totalitarnu školu. U suvremenom demokratskom društvu različitih svjetonazora, opredjeljenja i uvjerenja, pitanje odgoja ne bi smjelo biti pitanje političke moći ili snage ideologije, nego pitanje etike i etičkog konsenzusa svih relevantnih skupina jednog društva. Sadržaj odgoja i obrazovanja, vrijednosna orijentacija i koncept vlastite sreće trebao bi biti rezultat slobodnog izbora svakog građanina, osobito roditelja za svoju djecu, a ne posljedica nametanja od strane države. Stoga je Vaša uloga, dragi roditelji, nezamjenjiva i nenadoknadiva. Budno bdijte nad odgojem svoje djece! Vi ste dužni odgajati ih, uzdržavati i školovati, štititi ih od lošeg utjecaja bez obzira s koje strane dolazi. Vi imate pravo i slobodu samostalno odlučivati o sadržaju i kvaliteti njihova odgoja.

5. Poštovani ravnatelji, odgojitelji, učitelji i nastavnici, ulaskom u n ovu zajednicu europskih naroda, kojima po svojoj kulturi i tradiciji odavno pripadamo, prilika je da se podsjetimo kako je evanđeoska poruka kroz dugu povijest našeg naroda prožimala njegova nadanja, stvaralaštvo, vjeru i ljubav. Ona mu je davala snage osobito kad je bilo teško i kad je trebalo izdržati te baštinu vjere i pouzdanja predati generacijama koje su nadolazile. Stoga, ne samo riječju, nego i djelima, smjelo i odvažno svjedočimo našu katoličku vjeru, živimo po nauku Evanđelja i Crkve, koja je stoljećima čuvala i njegovala naš narodni, kulturni i vjerski identitet. Iz tog identiteta zasigurno proizlazi i brak kao životna zajednica žene i muškarca što je jedna od utemeljujućih vrijednosti hrvatskog društva. Pokušajte biti ne samo prenositelji znanja, nego i svjedoci istinskih vrijednosti. Znanje se prenosi riječima, a vrjednote se prihvaćaju od uzora. Iako je ta zadaća danas veoma zahtjevna i teška, odgoj čovjeka kojeg će krasiti ljudske i kršćanske vrjednote nema alternative.

6. Drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, sestre redovnice i braćo svećenici, vama pripada povlašteno mjesto u odgoju, odgoj u vjeri. Kršćanska vjera nije skup pravila ili zabrana, nego život s osobom Isusa Krista. Stoga je nova školska i vjeronaučna godina prigoda ne samo da učinimo više u školi i u župi, u prenošenju vjere i uvođenju u iskustvo vjere, nego i prilika za preispitivanje vlastite kršćanske autentičnosti. Odreknućem pape Benedikta XVI. i izborom pape Franje u žarište zanimanja javnosti još više je došla Katolička crkva i Petrova služba. Pred Crkvu koja se nalazi u svijetu, ali koja „nije od ovoga svijeta“, svijet postavlja svoje zahtjeve i traži vjerodostojnost. To pokazuje koliko duboko i daleko sežu grijesi, sablazni i krivotvorenja vjere u osobnom životu vjernika pa čak i unutar crkvenih struktura. Htjela ili ne, Crkva je neprestano na provjeri. No, svijet se tu ne zaustavlja. Koliko god je kritika Crkve zbog neautentičnosti života bila ponekad opravdana i nužna, ona druga još glasnija kritika, u kojoj se pred nju postavljaju zahtjevi čije bi prihvaćanje bilo upravo odricanje od evanđelja, za Crkvu je posve neprihvatljiva. Crkva jest u svijetu i poslana je od Krista da u svijet unese svjetlo Božje ljubavi. Na to smo svi pozvani. No, to svjedočanstvo začas postaje izazov i svijet ga ne prihvaća jer mu ne podilazi i ne priklanja se njegovim mjerilima.

7. Neka nova školska i vjeronaučna godina bude prigoda da svatko od nas, na svom mjestu, u svojoj ulozi i sa svojim talentima učini najbolje što se od njega očekuje i traži! Neka nas na tom putu prati zagovor Majke Marije, odgojiteljice u vjeri, kako bismo mogli odoljeti mjerilima ovoga svijeta i životom radosno svjedočiti vjeru u njezina Sina Isusa Krista, našeg najsavršenijeg Učitelja! Želeći vam puno uspjeha u vašem radu i vašim nastojanjima, zazivam na sve vas obilje Božjeg blagoslova.

U Splitu, 2. rujna 2013.

Mons. Marin Barišić
splitsko-makarski nadbiskup

Zanimljivosti

Saladinov brat Malek al-Adel Seifed-Din koji je izgubio osjetilo mirisa doživio je čudesno ozdravljenje za vrijeme hodočašća Gospi od Saidnaya (marijansko svetište 20 km od Damaska). U znak zahvalnosti poklonio je svetištu zlatnu ružu ukrašenu draguljima od koje je kako tradicija pripovijeda zamirisala cijela Sirijska pustinja. Ova se tradicija povezuje sa zazivom “Ružo otajstvena”.

Humor

Kad je otac Eleuterije napunio stotu godinu počeo je gubiti pamćenje. Jednog dana se izgubio na ulicama Damaska pa je upitao prodavača: – Oprosti, znaš li gdje je otac Eleuterije? – Ali vi ste otac Eleuterije. – zbunjeno će prodavač. – Jesam. Samo ne znam gdje se nalazim.

Poslovice

Ako hoćeš nešto reći, prvo provjeri tko će te slušati. (Gruzijska poslovica)