Nadbiskupijski stručni skup za vjeroučitelje u školi

Split, 12. ožujka 2011.

Komunikacijska osposobljenost vjeroučitelja u školi bila je tema stručnoga skupa za vjeroučitelje u školi na području Splitsko-makarske nadbiskupije koji je priređen u subotu 12. ožujka u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu.

Molitveni početak pripremio je vjeroučitelj Miljenko Strujić iz srednje škole „Jure Kaštelan“ u Omišu. Skup zajedno s Katehetskim uredom Splitsko-makarske nadbiskupije organizira Agencija za odgoj i obrazovanje, uime koje je skupu nazočila viša savjetnica za vjeronauk profesorica Sabina Marunčić. Okupljenim vjeroučiteljima, kojih je bilo oko dvjesto i trideset predvođeni splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem te vjeroučiteljima iz Hvarsko-bračko-viške biskupije s njihovim predstojnikom don Milijem Plenkovićem, najprije se pozdravnim riječima obratio predstojnik Katehetskoga ureda mr. don Josip Periš.

Strucni skup vjeroucitelja komunikacija ozujak2011 1

uvod u rad stručnog skupa

Obrazloživši izbor teme naglasio je da je komunikacija kruh svagdašnji nastavnika u školi, osobito vjeroučitelja ukoliko je vjeronauk više od školskog predmeta. Vjeronauk je bitno komunikacijski čin. Središnji element katehetske i vjeronaučne komunikacije je vjersko iskustvo jer ono je mjesto gdje Božja riječ dotiče ljudsku savjest i zato je potrebno poći od ljudskog iskustva, naglasio je mr. Periš. U tom je svjetlu progovorio o religioznom iskustvu koje se izražava i posreduje u različitim religioznim objektivizacijama: obredima, vjerovanjima, molitvama, pripovijestima, simbolima itd. Vjeroučitelji su komunikatori religioznog iskustva, odnosno kršćanskih iskustava koja su objektivizirana u Svetom pismu (Izrael, Krist) i u životu i predaji Crkve. Zato se naša vjeronaučna komunikacija, naglasio je mr. Periš, ne smije reducirati samo na razinu prenošenja vjerskih činjenica, nego prvenstveno mora biti na razini dubinskog čitanja kršćanskih činjenica koje preobražavaju naše iskustvo i iskustvo učenika kojima komuniciramo vjerske sadržaje.

Strucni skup vjeroucitelja komunikacija ozujak2011b

komunikacija – praktični dio

Vjeroučitelje je potom pozdravio nadbiskup Barišić, koji rado dođe pozdraviti vjeroučitelje i ohrabriti ih u njihovom – kako reče – odgovornom poslanju koje nije samo crkveno nego i društveno. Suosjećajući s njima i poteškoćama koje ih zahvaćaju u ovom postmodernom dobu kazao je kako je u jednim talijanskim novinama nedavno pročitao da je prosvjetna djelatnost najstresnija djelatnost. U tom vidu poželio im je puno strpljivosti i snage da je crpe s izvora Božje riječi i osobe Isusa Krista – glavnog medijatora, komunikatora između Boga i ljudi te da im ovaj stručni skup bude koristan i plodonosan.

Predavanje na temu Fenomen komunikacije u filozofskoj misli održala je mr. sc. Ana Jeličić, djelatnica u Tiskovnom uredu Splitsko-makarske nadbiskupije. Tehnologija preuzima vodeću ulogu kakvu su kroz povijest imali mitovi, religije, filozofija i naposljetku znanosti te kao sve ove interpretacijske sile, pridonosi modifikaciji poznatog svijeta. Revidira prije svega humanističke kategorije kao što su: individua, identitet, društvo, sloboda, kultura, etika i komunikacije. U tom je vidu mr. Jeličić govorila o međuljudskoj komunikaciji. „Mobitel, kao i Internet, radio, televizija, tisak (…) pridonose društvenoj homogenizaciji te tako ne samo da modificiraju način na koji živimo odnosno potenciramo, simuliramo ili pohranjujemo naša iskustva nego mijenjaju i samu ljudsku bit, našu narav. Uzrok tog fenomena je u svakodnevnoj, intenzivnoj, uporabi komunikacijskih sredstava koji gube na svojoj posredničkoj ulozi, ulozi komunikacijskog kanala, i pretvaraju se u cilj komuniciranja. Tako je u današnje vrijeme i u današnjem svijetu, bar ovom zapadnom, dijalog sve više tema razgovora, rasprava, sadržaj je polemika, a sve manje je jedna svakodnevna aktivnost, nezaobilazna sastavnica naših života i konstitutivni dio međuljudskih odnosa. Drugim riječima o dijalogu se puno više priča nego što ga se sprovodi ili, mi sve više participiramo na tuđem dijalogu nego što vodimo vlastiti. Isto se događa i sa komunikacijom“, naglasila je predavačica.

strucni skup vjeroucitelja komunikacija6

za vrijeme predavanja

U svom izlaganju poslužila se mislima dvojice filozofa Martina Bubera i Emmanula Levinasa čije je ideje pokušala integrirati u modernije oblike komunikacije, one oblike koje mi danas stvaramo i kojima se koristimo. „Obojica uočavaju da međuljudska komunikacija pati ukoliko se iz vidokruga izgube subjekti komunikacije, Ja i Ti koda Bubera, Ja i lice Drugog kod Levinasa. U izobilju zabavnih i zanimljivih sadržaja te atraktivnih tehničkih pomagala i sredstava čovjek si stvara iluziju ostvarivanja dijaloga i odnosa s drugima ili inzistira upravo na njima ne bi li zamaskirao istinski osjećaj osamljenosti i izoliranosti“, naglasila je predavačica te zaključila da je „fundamentalno za interpersonalne odnose sposobnost i spremnost da s nekim podijelimo trenutak, situaciju, bol, radost ili život. U okvirima Buberove misli danas je takvo nešto teško realizirati jer mjesto izmjene nije ono njegovo Mitsein (zajedništvo) nego je virtualan svijet u kojem se ne govori o life sharingu nego o file sharingu, ne govori se o dijalogu koliko o dijablogu, a život se svodi na on i off line. Zato, pred nama stoji izazov humanizacije komunikacije koja preuzima obrise masovnosti i tako gubi svaki oblik intimnosti. Taj izazov ne bi bio drugo doli povratak na ono esencijalno i fundamentalno za ljudski život – povratak na zajedničko iskustvo, zajednički hod, u kojem upoznajemo i sebe i svijet oko nas. Takav odnos je autentičan ukoliko uključuje osamljenost (ne i izoliranost) i tišinu kao stanja u kojima smo osjetljiviji i sposobniji čuti zov drugoga, ostvariti s njim dijalog i najviši, najuzvišeniji oblik komunikacije – ljubav“.

strucni skup vjeroucitelja komunikacija12

radionice u tijeku

Drugo predavanje na temu Razumijemo li se, dok govorimo? Različiti putovi komunikacijeodržao je mr. sc. Boris Vidović, profesor psihologije na KBF-u u Splitu. Poteškoće komunikacije promotrio je s psiho-pedagoškog vida. „Iz svakodnevnog iskustva znamo da komunikacija s drugima nije jednostavan i linearan proces, već često proces u kojem nastaju različite poteškoće prilikom prenošenja poruke, što dovodi do iskrivljenog shvaćanja poruke, i na kraju do narušavanja odnosa koji se želi izgraditi. Komunikacija, dakle, nije samo prenošenje informacija već prije svega stvaranje odnosa s drugim osobama“, naglasio je mr. Vidović.

Predavač je nastavio: „Kako bi se izbjegle nejasnoće prilikom prenošenja poruke i tako omogućila izgradnja odnosa, neophodno je upoznati sam proces komunikacije i vidjeti na koji način je moguće što jasnije prenijeti poruku, kako bismo bili sigurni da će ona biti shvaćena na način na koji je upućena. Zbog toga je prvo pitanje kojim se želimo baviti u komunikaciji pitanje identiteta onoga koji komunicira, odnosno njegovih emotivnih i kognitivnih stanja, kao i pitanja cilja komunikacije: koju poruku točno osoba koja komunicira želi prenijeti osobi kojoj se obraća?“ S obzirom da se u komunikaciji radi o izgradnji odnosa onda je prijeko potrebno, smatra mr. Vidović, stvoriti uvjete (velikodušnost, empatija, bezuvjetno pozitivno prihvaćanje, prisutnost, duh uzajamnosti i ozračje psihološke potpore) u kojima će doći do ostvarivanja željenog cilja. „S druge strane, kako bi osoba koja šalje poruku bila sigurna da će njezina poruka biti primljena onako kako je poslana, neophodno je znati da se u govornoj komunikaciji 55% utiska stvara na osnovi govora tijela, što uključuje držanje, geste, mimiku i sl., 38% utiska ostvaruje intonacijom, a samo 7% sadržajem poruke. To znači da u činu komuniciranja postoje dva paralelna kanala, jedan verbalni, na kojeg otpada manji dio poruke, i drugi neverbalni, na koji otpada veći dio komunikacije.“

Strucni skup vjeroucitelja komunikacija ozujak2011a

dramatski prikaz komunikacije

U suvremenom društvu, nastavio je predavač, „sve je očitiji nedostatak istinskih modela komunikacije, kao i strah da se u otvorenoj i iskrenoj komunikaciji neće ostvariti interesi i prava osobe koja je u odnosu. Zbog toga se javlja osjećaj nezadovoljstva te obrambeni i direktivni stil komunikacije, gdje osobe svode komunikacijski proces na razmjenu onih informacija koje se neće doticati bitnih pitanja odnosa“. Govoreći o kanalima komunikacije (vizualni, auditivni, kinestetički ili okusni) zaključio je da je onima koji se bave odgojem korisno poznavati te različite kanale kako bi svoju poruku i zahtjeve uskladili s mogućnostima razumijevanja učenika.

Nakon predavanja uslijedio je rad u sedam pedagoških radionica na temu: Komunikacijske vještine na razrednoj i školskoj razini. Radionice u trajanju dva školska sata pripremile su i vodile: Sabina Marunčić, Snježana Rađa, Ivanka s. Klaudija Todorić, Agnes Jelačić, Dijana Mikelić, Nada Šalinović te Nataša Kekez Vrgoč. Vjeroučiteljima su kroz pripovjest predočile određene životne situacije koje izazivaju nelagodu i poteškoće. Ponudile su papire u obliku srca preko kojih su, otkidanjem komadića, mogli pokazati koji ih problemi najteže pogađaju. Nakon toga vjeročitelji su u četveročlanim grupama pripremili i prikazali kratke dijaloge i dramatske prikaze prizora iz školske svakodnevice. Slijedilo je kratko izlaganje o komunikaciji i podjela potvrdnica o sudjelovanju na stručnom skupu.

Silvana Burilović

Zanimljivosti

Najmonumentalnija islamska građevina na Zapadu je Velika džamija (Mezquita) u Cordobi u Španjolskoj. Premda skromne vanjštine dojmljiv je sklad oblika “šume” od 856 stupova ispod dvostrukih polukružnih i potkovastih lukova.

Humor

Ivica upita Pericu nakon završenog školskog rada: “Kako si napisao?” “Nisam imao pojma, predao sam prazan list.” “O, ne! I ja isto. Učiteljica će misliti da smo prepisivali.“

Poslovice

Ime nije ništa! Što nazivamo ružom to bi slatko mirisalo i s drugim imenom. (Shakespear)