Nadbiskupijski stručni skup za vjeroučitelje u školi

Split, 23. studenoga 2019.

U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije i splitske podružnice Agencije za odgoj i obrazovanje, u subotu, 23. studenoga 2019. godine održan je prvi ovogodišnji nadbiskupijski stručni skup za vjeroučitelje u školi na okvirnu temu: Korelacija Katoličkog vjeronauka i Povijesti. U velikoj dvorani splitskog Nadbiskupskog sjemeništa okupilo se oko 230 vjeroučitelja iz Splitsko-makarske nadbiskupije i Hvarske biskupije.

p1320327

Program stručnog skupa koncipiran je u dva tematska predavanja i prateće rasprave, te jedna pedagoška radionica u deset skupina. Nakon uvodne molitve koju su pripremili i predvodili vjeroučitelji Antun Budimir i Ružica Matijević iz Osnovne škole „Josip Pupačić“ iz Omiša, u rad stručnog skupa sudionike je uvela Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Podsjetivši kako se radi o već petom u nizu stručnih skupova na temu međupredmetne korelacije, viša savjetnica je ukazala na interdisciplinarni karakter katoličkog školskog vjeronauka koji povezuje Objavu s ljudskim iskustvom kroz susret kronosa i kairosa te reflektira vjerske sadržaje u odnosu na individualne sposobnosti učenika. U tom je smislu izrazila nadu kako će školski vjeronauk i dalje osvjetljavati sve važne segmente povijesnog doprinosa vjere u izgradnji zapadne civilizacije i nacionalnog identiteta, posebno danas kada se u dijelu naše javnosti značaj vjeronauka kao školskog predmeta sve više nekritički promatra i podcjenjuje.

Riječima podrške i ohrabrenja u pozdravnom govoru vjeroučiteljima se obratio i splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Njegova poruka išla je u smjeru pokazivanja vjerničke spremnosti za otvorenost proučavanja povijesnih činjenica kroz stalno svjedočenje Božje intervencije u ljudskoj povijesti.

p1320224Na tom tragu radni dio stručnog skupa započeo je prvim predavanjem koje je, pod naslovom Uloga kršćanstva i Katoličke Crkve u oblikovanju zapadne kulture i civilizacije, održao  prof. dr. sc. Josip Vrandečić, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Njegovo predavanje polazilo je od temeljne postavke prenošenja Radosne vijesti o dolasku Logosa na svijet, kao najvećeg doprinosa Katoličke Crkve zapadnoj civilizaciji. U tom smislu profesor Vrandečić je naglasio promjenu poimanja tijeka povijesti – od one cikličke kod antičkih Grka i Rimljana do linearne kod kršćanskih mislioca i znanstvenika. Prema njegovim riječima, doprinos Crkve u očuvanju zapadne kulture i civilizacije posebno je vidljiv u tisućljetnom razdoblju srednjeg vijeka, pogrešno nazvanim „mračnim“, gdje se Crkva dokazala kao obnoviteljica i čuvarica civilizacijskih tekovina kroz razvoj pismenosti i obrazovanja, kulture i umjetnosti, znanosti i prava. Posebno razdoblje u angažmanu Crkve Vrandečić vidi u Karolinškoj renesansi koja temeljem prirodnog zakona i Božjeg gledanja na čovjeka kao na Njegovu sliku unaprjeđuje zakonsko-pravne postavke do tada često krivog i nehumanog gledanja na ljudski život. Osim istaknutih papa koji su tijekom barbarskih provala, kao vješti pregovarači, često sprječavali velike pokolje i razaranja, veliku ulogu u organizaciji života ne europskom kontinentu bili su brojni redovnici čiji su samostani bili pravi otoci kulture i civilizacije. Od benediktinaca kao vještih poljodjelaca i proizvođača hrane, preko cistercita koji su udarili temelje moderne tehnologije i rudarstva, pa sve do isusovaca kao vrsnih znanstvenika, katolički su redovnici stoljećima bili lučonoše napretka. Crkveni doprinos pismenosti, obrazovanju, znanosti i humanitarnom radu je nemjerljiv s onim što je u kolektivnu svijest donijela moderna i postmoderna misao o čovjeku i njegovom položaju u svijetu. To se posebno odnosi na sve prisutniji humanistički antropocentrizam koji, nasuprot tekovinama kršćanskog humanizma, stavlja naturaliziranog čovjeka i njegovo odlučivanje bez naravnog zakona te kroz termine političke korektnosti provodi nenasilnu diktaturu s udarom na obitelj, vjeru i naciju. Stoga je naša vjernička dužnost zaustaviti ovaj obrat u svjetskoj povijesti koji Crkvu drži za neprijateljicu čovjeka te ustrajati u našoj borbi protiv Zla ovog svijeta, zaključio je profesor Josip Vrandečić.

Nakon zanimljive rasprave uz održano predavanje, te obavijesti iz Katehetskog ureda i Agencije za odgoj i obrazovanje, uslijedilo je drugo predavanje koje je, na temu Uloga kršćanstva i Katoličke Crkve u oblikovanju nacionalnog identiteta tijekom hrvatske povijesti, održao prof. dr. sc. don Marko Trogrlić, također s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Postavka njegovog predavanja temeljila se na pitanju: Jesu li i u kojoj mjeri Hrvati kršćanski narod? Odgovor na to pitanje profesor Trogrlić je pronašao u poveznici između hrvatskog naroda i Katoličke Crkve kao neodvojivog i konstitutivnog elementa u izgradnji našeg identiteta i samopoimanja. Trogrlićevo predavanje na sintetičan je način prikazalo prvi dodir Hrvata s kršćanstvom o čemu svjedoče stari hrvatski kršćanski spomenici, velika središta kristijanizacije i hrvatskoga političkog života, uloga i djelovanje hrvatskih vladara, formiranje starih hrvatskih (nad)biskupija, utjecaj glagoljaštva i sl. p1320315U predavanju je bilo riječi i o temeljnim obrisima utjecaja Crkve na Hrvate na početku ranoga novoga vijeka, s obzirom na tragične turske provale te rasap staroga Hrvatskog Kraljevstva. Također je objašnjen utjecaj Katoličke Crkve u oblikovanju modernog hrvatskog nacionalnog identiteta od konca 18. stoljeća pa sve do 1918. godine, s naglaskom na procese Hrvatskog narodnog preporoda u Sjevernoj Hrvatskoj, Dalmaciji i Istri te djelovanju Crkve među Hrvatima izvan granica Domovine. U tom je razdoblju značajna izgradnja političkih i kulturnih institucija za što su bili najzaslužniji ljudi iz Crkve kao što su Vrhovec, Strossmayer, Haulik, Dobrila, Mahnič, Pavlinović, Stadler, Antunović i drugi. Zaključujući svoje predavanje o naravi hrvatskog nacionalnog identiteta, Trogrlić je naglasio kako je on u bitnomu određen katoličanstvom jer mu je Crkva, kako institucionalno tako i preko svojih istaknutih pojedinaca, stoljećima doprinosila ne samo na duhovnom već i na brojnim drugima poljima: od kulturnog do onog prosvjetno-znanstvenog pa i političkog. Svaki govor koji želi biti istinoljubiv, argumentiran i znanstveno-stručno utemeljen o onomu što čini hrvatski identitet mora uzeti u razmatranje veoma duga, brojna i višeslojna prožimanja onoga što je bio i jest plod suodnosa Katoličke Crkve i hrvatskog naroda, zaključio je profesor Trogrlić.

p1320420 1

Nakon tematske rasprave uz održano predavanje uslijedila je pedagoška radionica na temu Praktični metodički modeli u obradi povijesnih sadržaja u Katoličkom vjeronauku koju je kroz osam radioničkih skupina za osnovnu i dvije za srednju školu vodilo 19 vjeroučitelja i jedan povjesničar. Kroz prizmu lika i djela velikih osoba kao što su  bl. Alojzije Stepinac i sv. Majka Terezija, radionica je obrađivala četiri velike povijesne teme vezane uz dostojanstvo žene, vjersku slobodu, dijalog i domoljublje. Vjeroučitelji su također imali priliku saznati više o Muzeju Domovinskog rata u Splitu koji na poseban način proučava doprinos Splita i Splićana u Domovinskom ratu. U praktičnom dijelu radionice vjeroučitelji su izrađivali scenarije poučavanja temeljene na povijesnim sadržajima, s naglaskom na osmišljavanje različitih aktivnosti i zadataka te vrednovanja učenika.

Po završetku stručnog skupa održan je radni susret svih vjeroučitelja mentora i savjetnika na kojemu je viša savjetnica za vjeronauk Sabina Marunčić upoznala sve nazočne s novim pravilnikom o napredovanju, osobito s područjima u kojima se trebaju angažirati u budućim postupcima napredovanja u zvanje mentora, savjetnika ili izvrsnog savjetnika.

Petar Kelvišer

 

Zanimljivosti

Od 264 pape 131 je promijenio ime, ali niti jedan se nije zvao Petar osim sv. Petra. Zanimljivo je i da se papa Ivan XIV krštenim imenom zvao Pietro tj. Petar. Prvi papa koji je promijenio ime je Ivan II. Njegovo pravo ime bilo je Merkur i zvučalo je previše poganski.

Humor

Želiš godišnji odmor? NE MOŽE! Godina ima 365 dana. Dnevno spavaš 8 sati, što godišnje iznosi 122 dana. Ostaje 243 dana. Dnevno imaš 8 sati odmora, što iznosi dodatnih 122 dana. Ostaje 121 dan. 52 dana godišnje su nedjelje, kada se ne radi i ostaje 69 dana. 52 dana godišnje su subote, kada se također ne radi i ostaje 17 dana. Dnevno imaš pola sata pauze, što godišnje iznosi 7 dana. Ostaje 10 dana. 9 dana godišnje su blagdani, pa ostaje jedan jedini radni dan. Taj dan je 1. svibnja, Praznik rada, te se na taj dan ne radi. Kako pored svega ovoga uopće možeš tražiti godišnji odmor?!?

Poslovice

U kući lijenčine množe se samo snovi. (Koreanska)