Križni put na Marjanu

Split, 11. travnja 2003.

Dana 11. travnja 2013. godine križni put je predvodio splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Sudjelovalo je veliko mnoštvo vjernika grada Splita, a križ je na pojedinim postajama nosilo četrnaest vjeroučitelja u pratnji svojih vjeroučenika.

Vrijedno ih je ovdje spomenuti i još jednom iskazati im našu zahvalnost: Ante Majić, Nives Muše, Ivan Kalajžić, Ines Paut, Jerko Stipica, Ivanka Valenta, Stipe Čeko, Snježana Rađa, Tomislav Budić, Dijana Ćubelić, Joško Krokar, Zdravka Buljević, Ivan Šipić i Ljiljana Galić. Nakon demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj početkom 90-ih godina obnovljena je tradicionalna pobožnost križnog puta po Marjanu u organizaciji samostana sv. Frane na obali. Križni put se organizira svake godine u petak uoči Cvjetnice.

Pobožnost križnog puta odvijala se u jednom duhovnom i molitvenom ozračju, a kulminirala je koncelebriranim euharistijskim slavljem koje je predvodio nadbiskup Barišić u sjeni marjanske crkvice Gospe od sedam žalosti.

 

Zanimljivosti

U Kini je samo 1 % katolika, što u brojkama iznosi oko 13 milijuna ljudi. Godišnje svećenici u ovoj najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu krste oko sto pedeset tisuća odraslih.

Humor

Mladi redovnik je stigao u samostan. Dodijeljen je da pomaže ostalim redovnicima kopirati prepisujući stare propovijedi i zakone. Primijetio je, da uvijek svi redovnici prepisuju iz kopija. I tako on ode do poglavara samostana da ga pita zašto se ne prepisuje iz originalnih svitaka ukazujući da je netko mogao pogriješiti ili nešto propustiti čak i u prvoj kopiji i to ne bi bilo nikada ispravljeno! I greška bi bila uvijek iznova prepisivana. Poglavar samostana reče, “Stoljećima smo prepisivali s kopija, ali si dobro primijetio.” Otišao je dolje u mračne ćelije ispod samostana gdje su bili originalni rukopisi arhivirani i čuvani u zaključanom sefu, a izgledali su kao da nisu bili otvoreni stotinama godina. Sati su prolazili, a nitko nije vidio starog poglavara samostana. Mladi se redovnik zamislio, i otišao potražiti starog poglavara dolje u mračne ćelije samostana. Vidio ga je kako udara glavom o zid i kuka. “Promaklo nam je R ! Promaklo nam je R ! Promaklo nam je R !” Čelo mu je bilo krvavo, krv se niz lice slijevala, a on je nekontrolirano plakao. Mladi redovnik je pitao: “Što je tako loše Oče?” Škripavim, prepuklim glasom odgovori stari poglavar: “Riječ je bila …”CELEB R ATE !!! “ (Slavlje, a ne celibat)

Poslovice

Grubost je pokušaj slabog čovjeka da bude jak. (Matthew Casy)