Dvodnevna Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje i vjeroučiteljice u srednjim školama na temu Duhovnost u vjeronauku – duhovnost za vjeronauk? održana je 21. i 22. kolovoza 2015. u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu. Školu je organizirao Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje.
Otvarajući školu, predsjednik Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju pri HBK đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, podsjetio je kako se u jednom dijelu hrvatskih biskupija prakticira uručenje kanonskih mandata vjeroučitelja u školi unutar prigodne liturgije. Tom prigodom biskup uručujući mandat kaže „primi ovaj mandat u ime Crkve koja te šalje. Riječ koju naviještaš i poučavaš i sam/sama živi”, rekao je nadbiskup Hranić, te naglasio kako vjeroučitelji u školu idu u ime Crkve i ondje su navjestitelji evanđelja. Crkva ih kao svoje istaknute članove s povjerenjem šalje u školu k djeci, mladima i u zbornicu da ondje budu navjestitelji i svjedoci vjere Crkve, da naviještaju sadržaj vjere Crkve i da budu svjedoci njezina iskustva spasenja u Kristu. U tom smislu je jasno, da su i sam vjeroučitelj, plan i program katoličkog vjeronauka, te ciljevi vjeronauka u školi bitno određeni evangelizacijskom i ekleziološkom intonacijom, te prožeti dimenzijom kršćanske duhovnosti.
Nadalje je istaknuo kako je vjeronauk unutar hrvatske škole svojevrsni „sakrament” kršćanske duhovnosti i Crkve. No, i on kao predmet zahtjeva duhovnost i crkvenost vjeroučitelja. Ta duhovnost i crkvenost je kristološka, ekleziološka, liturgijska, sakramentalna, ali je ona i pedagoška, didaktički domišljata, mudra i razborita, integrativna, stručna u svakom pogledu. Naime, vjeronauk pretpostavlja ljubav prema Bogu i ljudima, te svijest vjeroučitelja o vlastitom pozivu i poslanju primljenom od Boga. Ako živimo u toj svijesti i s tom sviješću idemo u školu, onda će vjeronauk zasigurno ostvarivati i svoje ciljeve, i ne samo da će biti duhovnost u vjeronauku, nego ćemo i rasti u duhovnosti za vjeronauk. A duhovnost za vjeronauk uključuje pravi nauk, osobnu vjerodostojnost te ljudsko i kršćansko svjedočanstvo, poručio je nadbiskup Hranić sudionicima Škole.
Ravnateljica Agencija za odgoj i obrazovanje prof. Jadranka Žarković Pečenković je istaknula kako je tema više nego prikladna, jer nerijetko se događa „da učenici svoje unutarnje razvojne teškoće povjeravaju upravo vjeroučitelju, osjećajući da u njih na poseban način mogu imati povjerenja. S obzirom da je vjeroučitelj ujedno i poslanik Crkve, učenici s pravom tako i osjećaju, jer vjeruju da je vjeroučitelj vrlo blizak s Onim u koga i sami vjeruju, s transcendentnim koji može ispuniti njihovu nutrinu. Izrazila je nadu da će Škola doprinijeti da svaki vjeroučitelj prepozna duhovnost kao okosnicu vlastite vjere, te da će učiti prepoznavati duhovne potrebe učenika, te još više osluškivati njihova iskustva i potrebe. Na takav će način vjeronauk još više učvrstiti svoj identitet, rekla je, te zahvalila Nacionalnom katehetskom uredu na trajnoj brizi za izgradnju i formaciju vjeroučitelja osobito u vidu organizacije katehetskih škola.
Predstojnik NKU HBK prof. dr. Ivica Pažin osvrnuo se na sam pojam duhovnosti, te istaknuo da on može označavati prostore mira i relaksacije. No, upozorio je kako duhovnost nije nešto što je postalo popularno, nego je prilično komercijalizirano. Stoga se postavlja pitanje „tko ima pravo na duhovnost i na kakvu duhovnost”. U tom vidu podsjetio je na traganja za duhovnošću srednjoškolaca, adolescenata, te naglasio važnu ulogu vjeronauka i vjeroučitelja kojima je poručio: „Želim da u ova dva dana odahnete i da udahnete, da se produhovite i oduševite iznova za poziv na koji ste kao vjeroučitelji pozvani”.
Sam program Škole i odabir teme predstavila je voditeljica povjerenstva Katehetske škole prof. dr. Ana s. Thea Filipović. Naglasila je kako sama tema proizlazi iz želje samih vjeroučitelja koji su u anketi izrazili temu duhovnosti u vjeronauku. Drugi razlog je i Godina posvećenog života koja se usko povezuje s duhovnošću. Ujedno je ovo i godina u kojoj se obilježava obljetnica rođenja dvoje istaknutih duhovnih učitelja: 500. godišnjica rođenja sv. Terezije Avilske i 100. godišnjica rođenja Thomasa Mertona. Pojasnila je kako vjeronauk u školi ima istaknuto mjesto promicanja otvorenosti prema duhovnosti. Stoga je Škola prigoda putem predavanja i radionica promišljati o pitanjima: kako vjeronauk može promicati duhovni život učenika, kojim se govorima izražava duhovno iskustvo; što znači kultura duhovnog života iz kršćanske perspektive; koji su izvori duhovnog života; kako se izgrađuje kontemplativna osobnost; što znači život u nasljedovanju Krista i odnos prema bližnjima i prema događajima u svijetu; kako se duhovnost očituje u prihvaćanju drugih i drugačijih.
Tijekom Škole održana su četiri plenarna predavanja: Kultura duhovnog života – iz kršćanske perspektive (mr. sc. Marinko Duvnjak); Duhovnost u vjeronauku – Lica i naličja” (prof. dr. Ružica Razum); Duhovnost vjeroučitelja danas s naglaskom na vjeroučitelje laike – Empirijski uvidi (dr. sc. Kata s. Amabilis Jurić) i Suvremene tendencije u duhovnosti u svjetlu nauka sv. Terezije Avilske (doc. dr. Franjo Podgorelec). Rad Škole se odvijao i u tri paralelne radionice.
U završnom dijelu sudionici su dali osvrt na sam tijek Škole, a govorilo se i o aktualnim pitanjima vezanima uz vjeronauk u srednjim školama. Ponovno je istaknut problem medicinskih škola gdje je vjeronauk prisutan samo u prve dvije godine, kao i generalna problematika uvođenja drugoga sata vjeronauka u srednje škole. Vjeroučitelji su upoznati i s novinama, poglavito vezano uz novi udžbenik za prve razrede koji će ovih dana izaći iz tiska, te dobili informaciju o temi vjeronaučne olimpijade koja će biti vezana uz obitelj. Dan je i osvrt na odabir vjeronauka na državnoj maturi za što se ove godine odlučilo dvjestotinjak učenika. Posebno je istaknuta činjenica, da učenici postižu sve bolje rezultate na državnoj maturi, a vjeronauk će i iduće godini biti jedan od predmeta. Dana je i kraća obavijest o kurikularnoj reformi koja obuhvaća i nastavu vjeronauka.
Osvrt na kraju Škole za Informativnu katoličku agenciju dao je predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK prof. dr. Ivica Pažin. On je istaknuo da je Škola bila izvanredna mogućnost susreta vjeroučitelja u srednjim školama RH koji su „u radnoj, a ipak pomalo duhovnoj oazi u ova dva dana trajne svoje izobrazbe mogli razmišljati o onoj temi koju su davno poželjeli u evaluacijskim listićima ili svojim traženjima prethodnih godina”. Ističući važnost teme, dodao je „koliko god pokušavamo i kao vjeroučitelji neovisno jesmo li svećenici, redovnici, redovnice ili vjernici laici živjeti svakodnevno zapažanja koja smo čuli u predavanjima i u radionicama ostaje još mnogo otvorenog prostora i mogućnosti napredovanja u ovoj važnoj temi što je važno ne samo za vjeronauk, duhovnost u vjeronauku, nego za duhovnost vjeroučitelja kao određeni sustav mogućnosti ili izvora mogućnosti naše snage u naviještanju ili evangelizacijskom poslanju vjeroučitelja”.
Vjeroučitelji su imali prilike čuti mnogo o duhovnosti. Govorili smo najprije o kršćanskoj duhovnosti, duhovnosti koja je utemeljena i ukorijenjena u osobi Isusa Krista, tj. o kristološkoj duhovnosti. Nekoliko nas je puta i predsjednik Vijeća za katehizaciju mons. Đuro Hranić upozorio da govoreći o duhovnosti ne smijemo iz pojma duhovnosti otklanjati ili na rub našega života stavljati niti ono što u teološkom smislu označavaju pojmovi kao što je ekleziološka duhovnost, eshatološki vid duhovnosti, pneumatološka duhovnost. U komercijalizaciji svega, pa tako i duhovnosti koju možemo danas susresti u životu svakoga od nas u ezoteričnom smislu, u smislu duhovnosti na različitim razinama, pa čak i u kategorijama različitih terapija, vjerujem da smo u ova dva dana pronašli ili barem pokušali dati i one naznake prave, iskrene i kršćanske duhovnosti od koje, s kojom i za koju bi trebao živjeti svaki vjeroučitelj. Duhovnost je zapravo ona snaga na kojoj počiva sav plodni rad jednog vjeroučitelja. Rekao bih na kraju ove Katehetske ljetne škole da je vjeroučiteljima postalo jasno da govoriti o vlastitoj duhovnosti znači govoriti o vlastitom iskustvu vjere. Koliko je netko duboko kršćanski vjernik, tek ćemo moći otkriti u njegovoj duhovnosti koja mora biti aktivno pokazana u svakodnevnom životu, rekao je prof. Pažin.
Voditeljica Povjerenstva ove katehetske škole viša savjetnica za srednjoškolski vjeronauk prof. dr. Ana s. Thea Filipović je u kraćoj izjavi za IKU istaknula, kako je Škola je bila uspješna, a radionice plodonosne. Općenito se može reći da je tema duhovnosti bila pogođena i važna za promišljanje i dijeljenje iskustava, mišljenja, osvrta, pa i za iznošenje nekih problema koji nadilaze čak rješenja u ovom krugu vjeroučitelja, nego su šira, dakle pitanja naše Crkve, pastorala,mjesta kršćana u društvu.
Viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje Ankica Mlinarić dala je poseban osvrt na pedagoške radionice s temama: Biblijska duhovnost u vjeronauku i školi (voditelji Igor Begić – Jadranka Jandričić-Arić), Duhovne potrebe mladih i izrazi duhovnosti mladih (voditeljice Ljuba Duvnjak – Matilda Budimir) i Duhovnost milosrđa – za naše vrijeme (voditeljice dr. sc. s. Ozana Krajačić – s. Smilja Čirko). Istaknula je, kako su vjeroučitelji izrazili svoje zadovoljstvo načinom obrade i sadržajem koji im je u radionicama bio predstavljen.
Konkretno u „duhovnosti milosrđa” htjelo se dotaknuti sve ono što je papa Franjo nagovijestio u narednoj godini kada budemo svi promišljali o milosrđu, o dobroti Boga Oca, o povratku izgubljenog sina kući. Vjeroučitelji su u tom vidu mogli proširiti horizonte svoje duhovnosti. U temi vezanoj uz duhovne potrebe mladih i izraze duhovnosti mladih, vjeroučitelji su promišljali o tome koliko uz redoviti način obrade nastavnih jedinica u nastavi imaju prilike i mogu osluškivati njihove duhovne potrebe, tj. da ne bude zadovoljena samo kognitivna razina, nego upravo i ova duhovna zbog koje su se prvenstveno većina roditelja i učenika opredijelili upisati vjeronauk u školi. Uz temu biblijske duhovnosti vjeronauka u školi, svjesni smo da su mnoge nastavne jedinice prožete biblijskim tekstovima. Ovdje nije bio naglasak na metodama obrade i korištenja, nego u prepoznavanju profila srednjoškolaca koji će moći određene biblijske tekstove prepoznati u svojoj razvojnoj fazi. U ovoj radionici se pokušao otvoriti prostor za razmišljanje o mogućnostima kako unaprijediti izvannastavne aktivnosti u srednjoj školi koje su manje zastupljene nego u osnovnoj i kako bi se biblijska duhovnost koja je naravno u drugim predmetima posebice hrvatskom jeziku promatrana kao književno-umjetničko djelo mogla integrirati ne samo učenicima koji pohađaju vjeronauk, nego i druge predmete u vidu biblijskih večeri, projektnih dana ili eventualno biblijskih aktivnosti, odnosno akcija koje bi ciljano bile pripremane i realizirane u školi.
Istaknula je kako su svi sudionici Škole bili spremni dati svoj doprinos i znali su što se od njih očekuje, kako u vidu prisutnosti na predavanjima, tako i u pohađanju pedagoških radionica. O primjeni stečenih iskustava iz radionica Mlinarić je slikovito opisala riječima: „vjeroučitelj je kao virtuoz. On je kao umjetnik ili kompozitor koji će ako treba osmisliti svoje ‘note’ za onih 45′ koje su mu dane. Radi se o poticajima, impulsima koje je u radionicama dobio. Nije zamisao da se radionice kompletno prenašaju u školu, već da vjeroučitelju daju usmjerenja i nove ideje kako bi ih on mogao uobličiti za prostor, vrijeme i adresate kojima je poslan. Dakle, on je u odgojno obrazovnom sustavu svjestan načina kako i u kojem ambijentu on to može učenicima prenijeti”.
prema www.ika.hr