Katehetska jesenska škola za odgojiteljice u vjeri

Zagreb, 4.-5. studenoga 2005.

Profesionalno-duhovne kompetencije odgojitelja u vjeri tema je jesenske katehetske škole za odgojiteljice u vjeri koja se u organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda HBK i Zavoda za školstvo RH održava 4. i 5. studenoga u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu.

Katehetsku školu otvorio je zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić, nakon čega je pozdravne riječi sudionicima u ime NKU uputio mr. fra Žarko Relota. Potom je prof. Marija Ivanković održala uvodno izlaganje o profesionalnim kompetencijama i osobnosti odgojitelja djece predškolske dobi. Djela govore više od riječi, kazala je prof. Ivanković, potaknuvši odgojitelje da budu treneri, a ne šefovi, da ne gube živce, da budu ljubazni u svim situacijama, da budu onakvi kakvi jesu, ali da prije toga izgrade svoju osobnost. Odgojitelji vi ste poruka, svojim bićem, svojom pojavom i u svom govoru morate biti dosljedni, pojasnila je, napomenuvši da im roditelji povjeravaju najdragocjenije blago koje imaju. Prof. Ivanković odgojiteljicama je izložila niz praktičnih savjeta kako aktivno slušati druge, osobito roditelje, kako postupiti s nezadovoljnim osobama, prije svega roditeljima te kako se ponašati u timskom radu.

Govoreći o poželjnim osobinama odgojitelja, istaknula je da trebaju biti cjelovite osobe, stručne, odgovorne, dosljedne, predane djeci i zvanju, osobe koje znaju voljeti, osobe koje razumiju druge, na prvom mjestu djecu i roditelje kao i svoje kolege, spremne na pomoć u svakom trenutku, strpljive, produhovljene osobe koje imaju svoj identitet, pune samopouzdanja, osobe koje se ne boje govoriti o onome što osjećaju, nježne, pažljive, dobre, ljubazne, profesionalne, nasmiješene, osobe koje zrače duhovnošću i kreativnošću. Odgojitelj mora biti kompetentan, ali i spreman prihvatiti u današnje doba sve potrebe i promjene koje se događaju, kazala je. Posebice je ukazala je da odgojitelj mora imati visoku osobnu izgrađenost, te da naravno, vjera nameće da na svakom mjestu bude prepoznatljiv nositelj kršćanskoga duha.

U predavanju je istaknula da odgojitelj kao profesionalac mora biti svjestan važnosti cjeloživotnog obrazovanja. Rekla je da mora uvijek biti spreman na situacijska djelovanja, kako u odgoju u skupinama, tako i u životnim situacijama, da treba znati prepoznati nasilje među djecom, nasilje u obitelji i ispravno reagirati.

Nakon uvodnoga predavanja uslijedile su radionice na temu: Život odgojitelja u vjeri po Evanđelju.

Sudionicima škole u subotu 5. studenoga dr. Tomislav Ivančić govorio je o duhovnom odgoju djeteta. Odgajati dijete zapravo znači u sebi pronaći dijete, a svatko je od nas dijete, kazao je. Spomenuo je da je dijete nemoćno i ono treba nekoga tko će mu pomoći da bude zaštićeno. Dijete je jako povjerljivo, dijete je čitav svoj život povjerilo tebi kao odgojiteljici ili majci i ocu, rekao je.

Popodne je nastavljeno s radom u radionicama.

Zanimljivosti

Ključeve crkve sv. groba u Jeruzlemu od 1246. godine čuvaju muslimani. Jedna muslimanska obitelj čuva ključeve, a druga ima pravo otvoriti vrata.

Humor

Mladi redovnik je stigao u samostan. Dodijeljen je da pomaže ostalim redovnicima kopirati prepisujući stare propovijedi i zakone. Primijetio je, da uvijek svi redovnici prepisuju iz kopija. I tako on ode do poglavara samostana da ga pita zašto se ne prepisuje iz originalnih svitaka ukazujući da je netko mogao pogriješiti ili nešto propustiti čak i u prvoj kopiji i to ne bi bilo nikada ispravljeno! I greška bi bila uvijek iznova prepisivana. Poglavar samostana reče, “Stoljećima smo prepisivali s kopija, ali si dobro primijetio.” Otišao je dolje u mračne ćelije ispod samostana gdje su bili originalni rukopisi arhivirani i čuvani u zaključanom sefu, a izgledali su kao da nisu bili otvoreni stotinama godina. Sati su prolazili, a nitko nije vidio starog poglavara samostana. Mladi se redovnik zamislio, i otišao potražiti starog poglavara dolje u mračne ćelije samostana. Vidio ga je kako udara glavom o zid i kuka. “Promaklo nam je R ! Promaklo nam je R ! Promaklo nam je R !” Čelo mu je bilo krvavo, krv se niz lice slijevala, a on je nekontrolirano plakao. Mladi redovnik je pitao: “Što je tako loše Oče?” Škripavim, prepuklim glasom odgovori stari poglavar: “Riječ je bila …”CELEB R ATE !!! “ (Slavlje, a ne celibat)

Poslovice

Ne idi utabanim putem. Umjesto toga kreni tamo gdje puta nema i ostavi trag. (Anoniman)