Katehetska jesenska škola za odgojitelje u vjeri

Zagreb, 6. - 7. studenoga 2015.

Katehetska jesenska škola za odgojitelje u vjeri u predškolskim ustanovama započela je u petak, 6. studenoga u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu. Na školi s temom Zajedništvo u različitosti u organizaciji Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije i Agencije za odgoj i obrazovanje okupilo se tristotinjak odgojitelja i odgojiteljica u vjeri iz cijele Hrvatske.

Početku Škole nazočili su i načelnica Odjela za rani i predškolski odgoj pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta prof. Marija Ivanković, voditeljica vjersko prosvjetne službe za islamski vjeronauk u Republici Hrvatskoj prof. Emina Mešić, viši savjetnici za vjeronauk u školi Agencije za odgoj i obrazovanje Anica Mlinarić, mr. sc. Gordana Barudžija i Dalibor Adžić, kao i predstojnici Katehetskih ureda pojedinih biskupija. Rad Škole započeo je predstavom „Djeca nose svjetove na dlanu" temeljenom na „Hvalospjevu stvorova" u izvedbi djece Dječjeg vrtića „Brat sunce" koji vode sestre franjevke od Bezgrešne na Pantovčaku u Zagrebu.

katehetska_jesenska_skola_2015_ZagrebPredstojnik NKU-a dr. sc. Ivica Pažin otvarajući Školu, sudionicima je prenio pozdrave predsjednika Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, te izrekao dobrodošlicu u ime svojih suradnika. Ukazujući na važnost teme ovogodišnje škole, naglasio je kako odrasle osobe kojima je povjereno bavljenje djecom „u okviru službe koju imaju trebale bi težiti zajedništvu različitosti i biti prvi primjeri ili učitelji te različitosti koja bi bila bogatstvo, a ne koja bi bila uništavana". Nadalje je istaknuo, kako je promišljajući onih dana o ovoj temi okrenuo stranice Svetoga pisma, te pokušao vidjeti koliko se u Svetom pismu spominje djecu, u kojem kontekstu, koja su njihova imena, sudbine. Listajući stranicu po stranicu shvatih da kako u Starom, tako onda i u Novom zavjetu prepoznaje se živote djece onda kad su u odrasloj ili zreloj dobi nešto postigli. Iz perspektive odraslih prikazivali su se tako i životi djece. Bilo je tu tragičnih, ali i sretnih djetinjstava. Zanimljiva je između ostalog činjenica da se većina djece spominju kao braća ili kao sestre, rijetko kao pojedinci: Kain i Abel, Marija i Marta, Ezav i Jakov. No, nećete vjerovati, ali ono što im je zajedničko osim krvi, je konkurencija, međusobna napetost, različitost, rekao je dr. Pažin. U tom duhu pozvao je na promišljanje teme kroz predavanja i radionice. U pozdravnom govoru, prof. Marija Ivanković je posebno izrazila radost prisutnosti prof. Mešić. U ovoj je prigodi rekla, kako je ovih dana Islamska zajednica u RH verificirala svoj program vjerskog odgoja koji će se uskoro pojaviti i u vrtićima, te je zahvalila i prof. Pažinu i njegovim suradnicima koji su pomogli da dođe na svjetlo dana takav program, prvi nakon katoličkog vjerskog odgoja u dječjim vrtićima u RH.

katehetska_jesenska_skola_2015_ZagrebaUkazujući na odlike hrvatskog modela obrazovanja u predškolskoj dobi, koji za razliku od onih europskih prepoznaje kreativnost i duhovnosti, te povezujući to s temom Škole, prof. Ivanković je rekao kako se „samo se sa zajedništvom može doći do velikih ciljeva, i to na svim razinama". Stoga, je potrebno svjedočenje pravog zajedništva, življenje stvarnog zajedništva u svakoj obitelji, dječjem vrtiću, župnoj zajednici. Upravo smo mi odgojitelji u vjeru, mi koji radimo s djecom i za djecu pozvani izići iz vlastite osobnosti i ići svim susretima ususret u različitim životnim situacijama, baš poput Isusa, rekla je, no podsjetila je kako Samarijanka dolazeći u svoje selo nije stavila sebe u prvi plan, nego Boga kojeg je susrela. Naime, preobrazba pojedinca počinje u gradnji kvalitetnih odnosa, zajedništvo i nije ništa drugo doli stvaranje kvalitetnih odnosa i malim zajednicama u kojima živimo i širimo tu kvalitetu na druge, naglasila je, te u tom vidu spomenula i na program „pedagogije zajedništva" koji dobro zaživljava u Hrvatskoj, jer sudionici vide ljepotu zajedništva u dijeljenju i primanju.

Uvodno predavanje održao je mr. sc. Robert Šreter. Na početku predavanja naslovljenog Različiti u istome i isti u različitome Šreter naglasio je, kako ovo nije znanstveno predavanje, već promišljanje čovjeka vjernika, kršćanina, katolika, svećenika o svijetu u kojem živimo, u kojem smo dionici, o nekim aspektima koje zovemo svakodnevna stvarnost, odnosno o stvarima koje možda susrećemo svakodnevno, ali ne razmišljamo prečesto. Vjerujem da smo mi ovdje svi vjernici, stoga vjerujem da je naš pristup cjelokupnoj stvarnosti kršćanski, te da pokušavamo temi „različitosti" pristupati s tog našeg jedinstvenog, kršćanskog, odnosno katoličkog stajališta, rekao je te naglasio kako je u razmatranju ove teme nemoguće ne vratiti se na izvore, ne vratiti se na prve stranice Biblije, na Knjigu Postanka. U tim prvim svetopisanskim recima zapisano je nešto što bismo u širem smislu te riječi mogli nazvati genetski kod čovjeka. Susrećemo se s Božjim naumom o čovjeku. Mi kršćani vjerujemo da je Bog svemoguć, a onda je Bog mogao stvoriti čovjeka i drugačijim nego što jest. Dostojanstvo čovjeku ne daju nikakve međunarodne konvencije, nikakve deklaracije, nikakvi ugovori, ni sporazumi. Dostojanstvo ljudske osobe ne može biti predmet glasovanja i preglasavanja u bilo kojem parlamentu nacionalnom ili nadnacionalnom. Prve stranice Biblije govore o tome da je Bog čovjeka stvorio na svoju sliku, i to u različitosti: kao muško i žensko. I na prvim stranicama Biblije nalazi se temeljna jednakost, polazište za razmišljanje o dostojanstvu muškarca i žene, jer niti je muškarac više čovjek, niti je žena više čovjek. Muškarac svoju ljudskost ostvaruje upravo kao muškarac, a žena kao žena. I to je polazište od kojega mi ne možemo i ne smijemo bježati, naglasio je predavač. Nadalje je rekao kako svijet u kojem živimo je iznimno slojevit i prepun različitosti koje nerijetko dovode do sukoba, jer su u svojim temeljnim postavkama međusobno nepomirljive. K tomu, naša zapadna civilizacija željela bi biti mjesto susreta svih i svačega, društvo u kojem svatko može živjeti kako hoće. Tako se nameće sveopći relativizam unutar kojega više ne postoje jasno postavljeni sustavi i po kojemu svatko može postavljati svoje kriterije koji mogu vrijediti za njega, ali ne moraju i za nekoga drugoga, upozorio je Šreter, te postavio pitanje kako se u svemu tome treba postavi Kristov učenik, odgojitelj u vrtiću.

katehetska_jesenska_skola_2015_ZagrebcPonekad imamo dojam, nameće nam se mišljenje da bismo mi kršćani trebali odstupiti od svojih stajališta, a sve za to se uklopimo u „demokratski" način razmišljanja, da prihvatimo „demokratske" norme, i da prihvatimo drugoga kao drugačijeg, ali pod cijenu da ja kakav jesam moram postati drugačiji. Možemo li mi to, smijemo li mi to, upitao je, te upozorio kako se kršćane želi ušutkati i ukazati da Bog i vjera nemaju što raditi u pluralnome, sekularnome društvu.

Vraćajući se na početak predavanja, tj. na početke Biblije, naglasio je, kako je to polazište i za jednost i za različitost, to je polazište u svim našim raspravama, razgovorima, dijalogu s drugima i drugačijima. Od toga ne možemo ništa niti izmisliti, ali od toga ne možemo odustati. Mi ne možemo prestati vjerovati, učiti i živjeti ono što je zapisano na prvim stranicama Biblije. Od toga polazimo u svim našim razmišljanjima o različitosti, naglasio je. Stoga, je potrebno otkriti i izgraditi svoj kršćanski identitet, da on ne bude „papirnati" i deklarativni, nego stvarno življeni. Budimo kršćani, poštujmo jedni druge unutar kršćanskoga korpusa. Budimo svjesni toga tko nas okuplja oko sebe i da ne može bitko drugi biti veći uzor nego što je to Krist Gospodin. Način na koji ću ja živjeti i nasljedovati Nazaretskog Učitelja je različit, ali budimo svjesni da nas ujedinjuje jedan Krist Gospodin, a prema drugima i drugačijima s kojima živimo ne bojmo se susreta. Ne treba nikoga osuditi i odbaciti, već upoznavati. Ali isto tako, valja nam ne sramiti se i ne bojati se svoga kršćanskoga identiteta, rekao je, te ukazujući na našu ulogu vremenu i prostoru na kojem živimo zaključio „treba učiniti ono što je u našoj moći da kršćanske vrijednosti ostanu temelj na kojem će naš narod živjeti danas i sutra, kao što je živio jučer. Ako mi od toga odustanemo, ako se mi iznevjerimo tom našem pozivu, onda nemojmo kriviti druge ako svijet i društvo u kojem živimo postane drugačije, onda smo sami za to krivi". Nakon predavanja uslijedila je živa rasprava, u kojoj je još jednom naglašena važnost cjeloživotnog odgoja i rasta u vjeri, te roditeljski primjer i odgoj u vjeri, odgoj vjere u vrtiću i školi, život vjere u župnoj zajednici, a na poseban način osobno izgrađivanje odnosa s Bogom, iz kojega nužno mora izrasti i osobni, ali i društveni angažman u stvaranju Božjega kraljevstva već ovdje na zemlji, odnosno u Hrvatskoj.

katehetska_jesenska_skola_2015_Zagrebb

Euharistijsko slavlje u crkvi Pohoda BDM na Dolcu predvodio je mr.sc. Robert Šreter u koncelebraciji sa dr. sc. Ivica Pažinom, prof.dr.sc. Josipom Šimunovićem i mr. sc. Anton Peranićem. U duhu misnih čitanja, predvoditelj slavlja je u prigodnoj homiliji upozorio na važnost upoznavanja naše vjere. Naime, dolazimo u napast da mislimo da sve znamo o našoj vjeri, rekao je, te podsjetio na znakovitu propovijed koju je sv. Ivan Pavao II. održao u Svetoj zemlji, a započeo je riječima „O Ti, nepoznati Bože". Propovjednik je naglasio kako to može zvučati čudno, tim više što je to rekao jedan svetac, no dok smo god na ovoj zemlji, mi možemo biti samo bogotražitelji, a što ga više upoznajemo moći ćemo više o njemu govoriti. Potrebno je produbljivati našu vjeru, da ne postanemo kao oni koji će samo iznositi naučene činjenice iz literature, jer „vjera je odnos mene i Boga", rekao je propovjednik, te potaknuo prisutne da dozvole Bogu da djeluje u našim životima no ne onako kako mi hoćemo, već kako on hoće. U tom je vidu ukazao na molitvu „Oče naš", te podsjetio kako nije bez razloga Isus stavio riječi „budi volja tvoja". Te riječi je lako izgovoriti, ali ih je puno teže ostvariti. Dopustimo da nas Bog iznenadi, svjesni da nismo gospodari vjere, već da je vjera gospodar našega života. Ne možemo mi usmjeravati Božje djelovanje, već ono treba usmjeravati nas. Nemojmo se bojati biti bogotražitelji, poručio je na kraju homilije mr. Šreter.

Drugog dana Škole o temi „Sloboda izbora u kreiranju podrške obiteljima djece s teškoćama u razvoju – kako možemo ostvariti svoju ulogu" govorila je doc. sc. sc. Ljiljana Pintarić Mlinar. Predavačica je posvijestila činjenicu, da se čovjek kao dionik u „zemaljskim previranjima" ističe svojom jedinstvenom osobinom – mogućnošću izbora. Naime, dana mu je dodatna privilegija, da dok djeluje može izabrati da svoje ciljeve ostvaruje uvažavajući ciljeve drugih. U većini slučajeva, naša iskonska potreba za pripadanjem realizira se samo onda kad dajemo i kad raspolažemo ili uvažavamo potrebe onih s kojima dijelimo, s kojima smo u međusobnom djelovanju. A autentičnost edukacijske rehabilitacije ogleda se u znanjima o pristupima realiziranju potreba djece s teškoćama kao i njihovih obitelji, rekla je predavačica, te citirala više autora koji se bave ovom tematikom. Odgojiteljice u vjeri u poslijepodnevnim satima sudjelovale su u radu pedagoških radionica.

tekst prema www.ika.hr fotografije preuzete sa: www.ika.hr i www.glas-koncila.hr

Zanimljivosti

U svetom gradu Jeruzalemu od kršćana različitih vjeroispovijesti najviše ima grkokatolika.

Humor

Pita Haso Muju bi li možda htio knjigu za rođendan. Mujo: ‘Nemoj knjigu, Haso – već imam jednu!’

Poslovice

Djeca dobivaju udarce koji pripadaju roditeljima. (Talijanska)