U razdoblju od 1. do 3. svibnja, vjeroučitelji naše nadbiskupije sudjelovali su na hodočašću u Zaljev hrvatskih svetaca, u Kotor u Crnoj Gori. Putovanje koje je, prožeto molitvom, zajedništvom i duhovnim produbljenjem, ostavilo snažan trag u srcima svih sudionika.U ranim jutarnjim satima, sabrani u duhu zajedništva i nošeni molitvom, krenuli su autobusom prema jugu. Prijelaz preko Pelješkog mosta bio je više od pukog infrastrukturnog trenutka; taj suvremeni simbol povezanosti i nacionalne snage svjedoči o težnji hrvatskoga naroda za jedinstvom, nadilaženjem podjela i izgradnjom stabilne budućnosti.
Put ih je potom doveo u Herceg Novi, grad bogate i slojevite povijesti, smješten na samom ulazu u Bokokotorski zaljev. Kroz stoljeća, ovaj je prostor bio pod vlašću različitih sila od Bizanta i Mletačke Republike do Osmanlijskog Carstva, što je ostavilo vidljiv trag u njegovoj arhitekturi i kulturnom identitetu. Grad i danas odiše duhom prošlih vremena, ispreplićući mediteranski ugođaj s dubokom povijesnom ukorijenjenošću.
U Herceg Novom, vjeroučitelji su posjetili župnu crkvu sv. Jeronima, mjesto rođenja sv. Leopolda Bogdana Mandića, kao i obližnje svetište njemu posvećeno. Ondje ih je srdačno dočekao župnik don Siniša Jozić, koji ih je nadahnuto uveo u život i duhovni put ovoga velikog sveca. Sv. Leopold isticao se poniznošću, poslušnošću i neumornom predanošću sakramentu pomirenja; kao ispovjednik bio je utočište mnogima, pomiritelj zavađenih i duhovni oslonac brojnim vjernicima koji su mu dolazili iz daleka. Posebno se štuje kao zaštitnik oboljelih od teških bolesti, osobito raka. Don Siniša upoznao je hodočasnike i s izazovima s kojima se suočava Katolička Crkva na tom području, naglasivši smanjenje broja vjernika te potrebu za ustrajnom molitvom i solidarnošću. U ozračju sabranosti, vjeroučitelji su imali priliku častiti relikvije sv. Leopolda i u osobnoj molitvi iznijeti svoje nakane, nakon čega je uslijedilo druženje i okrjepa u župnoj kući.
Putovanje se nastavilo prema Dobroti, gdje su posjetili crkvu sv. Eustahija, izgrađenu u baroknom venecijanskom stilu. Tamo ih je dočekao i kroz crkvu i muzej proveo župnik, don Pavao Medač.
Prema predaji, sv. Eustahije, rimski vojskovođa, doživio je obraćenje tijekom lova kada mu se ukazao jelen s križem među rogovima prizor koji je duboko preobrazio njegov život i usmjerio ga prema Kristu. U crkvi se posebno ističe raspelo spašeno od Osmanlija, rad splitske oltarne radionice, kao i mozaik iznad oltara, izrađen kao zahvalni prikaz cjelokupnog ljudskog života. U muzeju crkve čuva se i vrijedna zbirka čipke rađene od finog platna, koja svjedoči o strpljivosti i bogatoj tradiciji lokalnih žena kroz stoljeća.
Dolaskom u Kotor, sudionici su uronili u ambijent jednoga od najočuvanijih srednjovjekovnih gradova na Jadranu, čiji je povijesni značaj potvrđen i upisom na UNESCO-v popis svjetske povijesne baštine. Uske kamene ulice, trgovi i zidine pričaju priču o stoljećima trgovačke i kulturne razmjene, ali i o snažnoj duhovnoj prisutnosti.
Središnji duhovni trenutak prvoga dana bila je sveta misa u katedrali sv. Tripuna, koju je predvodio fra Božo Vuletić. U nadahnutoj propovijedi istaknuo je Krista kao Put, naglašavajući kako su životi svetaca putokazi na tom putu. Hodočasnici su pozvani prepoznati vlastite životne putove sa svim stranputicama i padovima te slijedeći Krista, postati svjedoci Božje prisutnosti. Naglasio je kako različiti putovi vode istome cilju te da se istina ne posjeduje, nego otkriva kroz cijeli život, sve do susreta licem u lice s Bogom. U euharistijskom slavlju sudjelovala je i Zajednica Rafael iz Hrvatske.
Nakon mise, uslijedio je razgled riznice katedrale, gdje se čuvaju relikvije blažene Ozane Kotorske, dominikanke i mističarke poznate po dubokoj kontemplaciji i pustinjačkom životu takozvana “zazidana djevica”. Svojim životom molitve i pokore, blažena Ozana postala je snažan duhovni oslonac gradu Kotoru i svima koji se njoj utječu.
Dan je zaključen dolaskom u Tivat i smještajem u hotel Splendido Bay, gdje su sudionici, uz večeru i slobodno vrijeme, kroz druženje sabirali dojmove prvoga dana.
Drugoga dana hodočasnici su posjetili Cetinje, povijesnu prijestolnicu Crne Gore i središte njezina kulturnog i duhovnog identiteta. U manastiru posvećenom Rođenju Bogorodice, koji je kroz povijest više puta obnavljan, čuvaju se dragocjene relikvije među njima ruka sv. Ivana Krstitelja, relikvije sv. Petra I. Njegoša te čestica Kristova križa, kao i vrijedna ostavština crnogorskih vladara.
Slijedio je uspon na Lovćen i posjet mauzoleju Petra II. Petrovića Njegoša, monumentalnom djelu hrvatskog kipara Ivana Meštrovića, smještenom na samom vrhu planine. Veličanstven pogled i tišina prirode pružili su prostor za osobno i zajedničko promišljanje i divljenje ljepoti stvorenoga.
U nastavku dana vjeroučitelji su posjetili etno selo Sveti Georgije gdje su imali zajednički ručak, a potom su posjetili Budvu, jedan od najstarijih gradova na Jadranu. Nekada značajno trgovačko i kulturno središte, Budva je danas živahno turističko odredište koje spaja bogatu povijest s modernim načinom života. U katedrali sv. Ivana Krstitelja, koju su katolici dobili u 18. stoljeću, hodočasnici su sudjelovali u molitvi krunice i svetoj misi koju je predvodio fra Filip Janjić. U propovijedi je naglasio jedinstvo svih vjernika u Kristu te važnost vjernosti Svetom pismu, tradiciji i naučiteljstvu Crkve kako bi se izbjegle zablude i očuvala istina vjere. Slobodno vrijeme u Budvi omogućilo je sudionicima osobno istraživanje grada, druženje i zajedničku večeru.
Treći dan započeo je odlaskom u Muo, malo primorsko mjesto povezano s blaženim Gracijom, redovnikom i pustinjakom, poznatim po dubokoj euharistijskoj pobožnosti i daru pomirenja. Njegov život, obilježen pokorom, poniznošću i mističnim iskustvima, svjedoči o potpunoj predanosti Bogu. Posebno se pamti njegovo viđenje tijekom euharistijskog klanjanja, kada je ugledao Dijete Isusa u rukama svećenika. Zbog velikog broja ljudi koji su mu dolazili, povukao se na otočić sv. Kristofora, gdje je do kraja života ostao vjeran svom pozivu.
Nedjeljna sveta misa u župnoj crkvi Pomoćnice kršćana, koju je predvodio fra Božo Vuletić, bila je snažan duhovni vrhunac hodočašća i potvrda povezanosti Crkve u cijelom svijetu. Propovijed je naglasila Božju prisutnost u svakodnevici — u ljudima, prirodi i zajedništvu — te istinu da je u uskrsnuću potvrđeno kako je sigurno ljubiti. Istaknuto je kako nepovjerenje proizlazi iz ljudske ranjenosti, ali i kako nas Bog poziva da pred Njega stanemo upravo takvi — ograničeni i ranjivi — kako bismo mogli iskusiti bezuvjetnu ljubav.
Nakon mise, hodočasnici su posjetili Perast, povijesni grad s bogatom sakralnom baštinom, poznat po brojnim crkvama, palačama i impozantnom zvoniku crkve sv. Nikole. Slijedila je vožnja brodom do otočića Gospe od Škrpjela, jedinstvenog umjetno izgrađenog svetišta nastalog iz pobožne predaje o pronalasku Gospine slike na hridi sredinom 15. stoljeća. U crkvi se čuva bogata zbirka umjetnina, uključujući desetke slika i brojne zavjetne pločice koje svjedoče o stoljetnoj pobožnosti vjernika. Posebno se ističe i goblen “kotorske Penelope”, dirljivo svjedočanstvo vjernosti i nade žene koja je dvadeset godina čekala povratak svoga muža, utiskujući u svoje djelo niti vlastite kose kada više nije imala drugog materijala. U blizini se nalazi i otočić sv. Jurja s benediktinskim samostanom.
Po povratku na kopno uslijedio je ručak i slobodno vrijeme uz more, nakon čega su se hodočasnici uputili prema Hrvatskoj, gdje su u kasnim večernjim satima stigli svojim domovima.
Ovo hodočašće nije bilo tek putovanje kroz prostor, nego duboko iskustvo susreta s Bogom, sa svecima, ali i jednih s drugima. Vjeroučitelji su se vratili ispunjeni, ohrabreni i nadahnuti svjedočanstvima svetosti koja nadilazi vrijeme. Obogaćeni euharistijskim zajedništvom i produbljenim duhovnim iskustvom, osnaženi su za svoj svakodnevni poziv prenositelja vjere. U srcima nose radost susreta, snagu zajedništva i novu svježinu u služenju svjesni da su, poput hodočasnika na putu, pozvani trajno rasti, tražiti i svjedočiti Istinu koja vodi u puninu života.
Marija Bašić