Formula stvaranja Novo!

Policijska uprava u Houstonu u Texasu svojedobno je izdala sarkastičnu publikaciju pod nazivom: „12 pravila za odgoj delikventnog djeteta“, koja glasi:

1. U ranoj djetinjoj dobi dajte djetetu sve što poželi. Na taj način odrast će uvjeren da mu svijet duguje dobar život.

2. Kada pokupi loš rječnik, samo mu se nasmijte. To će ga navesti da misli da je upotrebom tih riječi sladak. Također će ga navesti da koristi još slađe fraze i riječi kako bi bio još 'slađi'.

3. Nikada mu nemojte pružiti nikakav duhovni trening. Pričekajte dok ne napuni godine punoljetnosti i onda mu pustite da odluči što će napraviti od svog života.

4. Izbjegavajte upotrebu riječi „pogrešno“. To bi moglo dovesti do neželjenog kompleksa krivnje. To će mu omogućiti da kasnije vjeruje da je nepravedno uhićen zbog krađe automobila, da je društvo protiv njega i da ga proganja.

5. Pokupite sve što on ostavi iza sebe – knjige, cipele, odjeću i drugo. Radite sve da on ne mora, tako da mu razvijete osjećaj da prebacuje svu odgovornost na druge.

6. Dopustite mu da čita sve do čega može doći. Pazite da su bočice, srebrnina i čaše sterilno čiste, ali dozvolite njegovom umu da se pogosti smećem i gadarijama.

7. Često se svađajte u njegovoj prisutnosti. Tako neće biti previše šokiran kada vam se dom kasnije raspadne i dođe do rastave.

8. Dajte djetetu novca koliko god želi. Nikad mu nemojte dozvoliti da sam bilo što zaradi. Zašto bi se on teško mučio u životu kad ste se vi već mučili?

9. Zadovoljite svu njegovu želju za hranom, pićem i komforom. Pobrinite se da je svaka senzualna želja zadovoljena. Onemogućenje u tome može dovesti do štetne frustracije.

10. Stanite u njegovu obranu protiv susjeda, učitelja, profesora i policajaca. Svi su oni puni predrasuda prema vašem djetetu.

11. Kada zaglavi u ozbiljnu teškoću, ispričajte sebe „nikad mu ništa nisam mogao pružiti“

12. Pripremite se za život boli. Bit ćete ga u prilici brzo iskusiti.

PRINT - pdf

Jednoga dana dođe Isus neočekivano na rajska vrata i reče: „Petre idemo na zemlju!“ - Oh - promrmlja Petar - Gospodine, što se dogodilo? - Idemo vidjeti kako moj narod slavi moj rođendan. Gospodine, kamo idemo? - upita Petar uzimajući kartu svijeta u ruke.

- Hm, kamo? - Isus će kao razmišljajući. - Idemo u zemlji u kojoj se Božić najljepše slavi - odluči i upre prstom u kartu.

Nađoše se u jednoj čudnoj zemlji. Zvijezde su blistale, a mjesec sjao. Na vrhu malene visoravni kao da sam htjela do neba izići crkvica s drvenim tornjem. Zvono je zvonilo. Sa svih su strana pridolazi muškarci, žene i djeca gazeći duboki snijeg. U crkvici se stislo mnoštvo. Ispred oltara žive jaslice.

- Baš je lijepa moja Ana. Prava sveta Mara – uzdahnu jedna mlada žena.

- A tek moj Ivo kao sveti Jozo - šapnuo do nje druga.

- Dragi vjernici - zakašlja se s oltara stari svećenik, koji se zaogrnuo nekim debelim kaputom pa ne znaš jesu li to na njemu 3 kaputa ili je ispod jednoga naslagao džempere. Skupili smo se da proslavimo Isusovo rođenje. Isusa je ovdje među nama. To znam sigurno Ali je još važnije da bude u nama. Evo, ova djeca sa svojim jaslicama svjedoče upravo to, da se Isus rađa u nama. Vi dobro znate da Jozo i Mara još krova nad glavom nemaju i zato će svi milodari ići njima. Za njih su djeca i priredila ovu božićnu priredbu. To je njihov dar Isusu i svima nama. Zapjevajmo svi „Padaj s neba roso sveta“.

Nakon pjesme od koje su zidovi odjekivali, započe priredba. Najprije je anđeo probudio pozaspale pastiriće, a oni doniješe novorođenom kralju posudu punu žara da ga ogrije i dva vunena ogrtača da bude toplije Mariji i Josipu. Onda anđeoski kor od sedmero djece koji je stajao iznad jaslica, zapjeva „Svim na zemlji mir veselje“, što radosno prihvati cijela crkva. Pjevali su i Isus i Petar.

Nakon pjesme sve se u crkvi toliko umiri da se moglo čuti kako ljudi dišu. Pojaviše se tri sveta kralja. Sva tri obučene u bijele haljine za crveni ministrantskim ruhom odozgor, a na glavama im krune. Jednom je kruna napravljena od perja, pa izgleda kao indijanska ukrasna perjanica, drugom u kapu ušivene kosti pa je izgledao kao neki afrički mag, a treći si je spleo krunu od trnja.

Prvi pristupi onaj s indijanskom perjanicom i poklonivši se reče: - Isuse, ja sam Hesus Karamba, kralj Amerike. Poklanjam ti naše šume i rijeke. Čuvaj ih! Ne daj da ih uništavaju jer one nam daju zrak koji udišemo i vodu koja donosi život. I ostavi pred kolijevkom zdjelicu sa zemljom i u njoj posađeno nekoliko borovih grančica. I drugi kralj donese dar. On stavi pred dijete drvenu posudu punu žutoga pijeska i reče: - Isuse ja sam Jošua Rumba kralj Afrike.

Uzmi ovaj pustinjski pijesak kao znak našega obećanja da ćemo te slijediti i u pustinji.

Treći kralj bijaše nekako najmanji. On visokim glasom reče: Isuse! Ja sam Anto kralj od Bosne! Gromoglasni pljesak prekinu i zbuni govornika. Nisu pljeskali samo vjernici i župnik nego i Isus i Petar. Na kraju se kralj od Bosne, zahvaljujući velikoj župnikovoj podršci, ipak pribra i završi svoj pozdrav: - Isuse! Ja ti poklanjam ovu trnovu krunu, koju si i ti nosio. Teška je, Isuse! Poklanjam ti i svoju odluku da ću živjeti ovdje iako mnogi oko mene govore da se ovdje više ne može živjeti. Znam da si blizu nas, da voliš našu zemlju. Dođi i rodi se u nama svima!

I cijela crkva zapjeva „Narodi nam se kralj nebeski“, a Petar obrisavši suze šapnu Isusu: - Oni će primiti tvoje darove.

I Isusu blagoslovi njihove kuće mirom, ljubavlju, radošću i veseljem, a njihove stolove jelima ukusnijim nego ikada prije. I poslavši Petra u nebo On ostade u tom siromašnom selu.

Stjepan Tomić