Priča o miru Novo!
0 preuzimanja
Legenda kaže da su jednom miroljubivi stanovnici Zemlje zatražili od jednog veoma moćnog čarobnjaka da zaustavi sve ratove i krvoprolića na Zemlji. - Uništit ću sve oružje i ljudi se neće imati čime borit. - reče čarobnjak. - To bi bilo odlično! - uzviknuše ljudi. Čarobnjak je upotrijebio magiju i oružje nestade sa Zemlje. Bio je mir na planeti, a oni koji su htjeli borbu, nisu mogli nabaviti oružje. Kad su konačno shvatili da je oružje zauvijek nestalo, napravili su koplja od mladih stabala, i ponovo se počeli boriti jedni protiv drugih. Na to je čarobnjak rekao: - Ne brinite. Uništit ću sve mlado drveće, pa se ovi nasilnici neće imati čime boriti. Nakon dva ili tri dana bezuspješne potrage za mladim stablima, potrebnim za izradu kopalja, buntovni ljudi počeli su sjeći veliko drveće, kako bi od njih napravili palice i krvoproliće je ponovo počelo. Čarobnjak uništi i veliko drveće, ali ljudi počeše izrađivati noževe i mačeve od metala. Čarobnjak je uništio sav metal na planeti, ali onda su ljudi počeli kamenjem gađati jedni druge.
Uništi ću i kamenje - reče čarobnjak. Na to se pobuniše miroljubivi ljudi: - Drveće je nestalo, nema metala ni kamenja. Kako ćemo živjeti, što ćemo jesti? Ljudi će uskoro umirati i bez borbe. Ne, ovo nije rešenje problema! - zavapiše.
Čarobnjak je bio zbunjen: - Ne znam kako ću drukčije riješiti ovaj problem. Ljudi su pali u očaj, nisu znali šta bi napravili. A onda se iz gomile, jedan dječak i reče čarobnjaku: - Neka se ljudi osjećaju onako kako drugi vide njihove postupke. Ako je jedna osoba povrijedila nekoga, neka osjeti istu bol, a ako on donosi radost drugom, neka osjeti istu radost.
Ljudi su bili zadivljeni dječakovom idejom, a čarobnjak je odmah ostvario njegovu zamisao. Vratio je i sve, kamenje i metal, pa čak i oružje. No od toga dana, nitko na planeti nije pokušavao povrijediti svoga bližnjega. Ljudi su počeli da pomagati drugima i nastavili živjeti u harmoniji i radosti.
autor nepoznat
| Pregleda: | 2042 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
U trgovinu namirnica ušla je žena odjevena u odjeću koja joj je bila prevelika.
Pristupila je vlasniku trgovine i prigušenim glasom zatražila nešto hrane na dug, jer joj je muž teško bolestan i ne može raditi, a imaju četvoro djece. Vlasnik se izderao na siroticu da iziđe van. Žena je žalosno moljakala: »Molim vas gospodine! Novac ću donijeti čim budem mogla!»
Vlasnik je na to zavikao da ne daje robu na dug. Jedan kupac pristupio je trgovcu i zamolio ga da pomogne sirotoj ženi.
Ovaj joj se obratio, kako bi se grubo našalio: «Imaš li popis stvari koje ti trebaju?» Žena je potišteno odgovorila: «Da gospodine.»
«Položi popis na vagu. Dat ću ti onoliko koliko on teži» reče trgovac.
Žena je izvadila komadić papira, nešto na njega dopisala i pognute glave stavila na vagu.
Tanjur vage na koji je stavila papirić spustio se do kraja. Prodavač je otvorenih usta provjerio vagu. Bila je u redu. Vratio je papirić na tanjur a na drugi počeo stavljati paketiće s hranom, kutije, vrećice i konzerve. Jezičak na vagi nije se ni pomakao.
Konačno je zgrabio papirić. Nije to bio popis namirnica nego molitva:
«Bože moj, ti znaš u kakvoj sam situaciji i znaš što mi je sve potrebno, sve povjeravam tebi.»
POUKA: Bog uvijek zna težinu naših molitava.
Bruno Fererro
Neki čovjek pođe na molitvu u Dom Gospodnji. Usput zastane kod svojeg susjeda pa ga pozove da pođe s njim.
- Ne mogu - reče mu susjed - dijete mi leži u ognjici i ne želim ga ostaviti sama.
- Pođi sa mnom - reče čovjek - molit ćemo Gospodina za tvoje dijete i on će sve okrenuti na dobro.
- Hvala ti - reče mu susjed - ali ja osjećam da moram ostati kod kuće.
- Čovjek ga ostavi i pođe dalje. U Domu Gospodnjem molio je dugo, ali je osjećao da njegova molitva nikamo ne dopire, da ga Gospodin ne čuje. I on zavapi.
- Gospodine, zar me ne čuješ?
- Reci što išteš - odazva se Gospodin - Nisam stigao prije do tebe jer sam bio kod tvog susjeda da mu dijete njegujem i da ga ohrabrim.
Stjepan Lice