Tko je njegov otac Novo!
0 preuzimanja
Sedamdesetih godina 19. stoljeća na jugoistoku SAD-a rodio se dječak koji nije poznavao svoga oca. Njega i njegovu majku mještani su gledali s prijezirom i mrmljali si u bradu: “Što ovi ne odu iz našega grada; tko je uopće otac malome?” Dječaka su posramljivali kad god su stigli. Nisu dopuštali da se igra s njihovom djecom. Kamo god bi pošao, postavljali bi mu pitanje: “Hej, čiji si ti?” ili: “Tko ti je otac?” Dječak je zbog toga bio veoma nesretan. Osjećao se odbačeno i manje vrijedno. Zato je izbjegavao odlaziti u trgovinu, nije se zadržavao u mjestu, u školi se držao podalje od drugih učenika…
A onda se dogodilo nešto što mu je promijenilo život. Kad je imao osam godina, u njihovu je župu došao novi svećenik, koji je ubrzo postao omiljen među župljanima zbog svoje otvorenosti i spremnosti da sasluša svakoga. Na svetu misu je rado dolazio i dječak, kojemu su osobito bile zanimljive župnikove propovijedi. Iako je dječak i u crkvu uvijek nastojao doći posljednji i izići prvi kako ne bi bio primijećen, jednoga se dana nije snašao ? misa je završila ranije nego što je očekivao i on je ostao zaglavljen među ljudima koji su izlazili iz crkve. Dok se probijao van kako bi što prije izašao i otrčao kući, već je i župnik stajao pored izlaza, i pozdravljao vjernike…
Kada je dječak izašao iz crkve župnik ? koji ga nije poznavao ? prijateljski ga je, smiješeći se, potapšao po ramenu i upitao: “Čiji si ti sin? Kako ti se zove otac?” Nastao je muk. Dječak je u neprilici pognuo glavu a prisutni su očekivali što će se dogoditi. Svećenik je shvatio da se tu radi o nečem neugodnom, te je, po Božjemu nadahnuću, zagrlio dječaka i rekao: “Ja dobro znam tko si ti i čije si dijete!” Mnoštvo je živnulo, očekujući da će doznati ono što su željeli znati već dugo. Svećenik je nastavio: “Sličnost je velika, veoma si nalik svome ocu. Ti si dijete svemogućega Boga.”
Tog su trenutka okovi srama i nesigurnosti počeli padati s dječaka. Otada se sve manje vidio onakvim kakvim su ga vidjeli drugi i počeo se promatrati u Božjem svjetlu, onako kako ga gleda Bog. 30 godina nakon toga, odnosno godine 1911., taj je dječak postao guverner države Tennessee.
Kad bi guvernera Bena Hoopera upitali kojeg su ga dana izabrali za guvernera, on bi odgovorio da je to bilo onog trenutka kada mu je župnik rekao tko je njegov otac.
tekst preuzet sa: www.svjosip-zenica.com
| Pregleda: | 1767 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Jednom je u velikom parku buknuo požar. Svi su se razbježali panično tražeći spas. Ostala su samo dvojica: jedan slijep i jedan čovjek bez noge. Uslijed panike, slijepac je krenuo prema žarištu vatre. „Ne onuda!“ poviče invalid.
Jednom jedan moćni kralj reče starom svećeniku:
“Ti kažeš da čovjek koji je stotinu godina činio najgora zlodjela, može doći u nebo ako se pred smrt pokaje i zamoli Boga za oproštenje. Tvrdiš i da čovjek koji je učinio samo jedan veliki grijeh, a ne pokaje se zbog njega, odlazi u pakao. Zar je to pravedno? Zar su stogodišnja zla lakša od jednoga jedinoga?“
Stari svećenik na to odgovori:
„Uzmem li jedan ovakav kamenčić i položim ga na površinu jezera, hoće li kamenčić potonuti ili će ploviti?“
„Potonut će“, odgovori kralj.
„A uzmem li stotinu kamenova i stavim ih u lađu, te lađu otisnem na sredinu jezera, hoće li kamenje potonuti ili će ploviti?“
„Plovit će.“ odgovori kralj.
„Jesu li onda onih stotinu kamenova i lađa lakši od jednog kamenčića?“
Kralj nije znao što bi odgovorio.
Tada mu starac objasni: „Tako je, o kralju, i s ljudima. Kad se čovjek koji je mnogo griješio osloni na Boga, neće pasti u pakao. Naprotiv, čovjek koji je i samo jednom zgriješio, a ne uzda se u Božje milosrđe, propada.“