Mjesečina - razmišljanje Novo!
0 preuzimanja
Oduvijek sam volio mjesečinu.
U njoj se sve stvari čine u isto vrijeme da jesu i kao da nisu.
I sebi sâm tako izgledam: da jesam, i kao da nisam.
I kad mislim da jesam, skoro da želim da nisam.
Jer - jao - ja koji jesam više sam onaj koji nisam.
I moglo bi biti da k Bogu dođem kao da jesam, a On će mi reći da nisam.
A tada - bolje bi bilo da nije me bilo.
A kada mislim da nisam, bude mi žao, jer volim da jesam.
O kako je dobro: biti! To možda i ne znam pravo već samo slutim kako je dobro: biti!
Jer - i ovo malo što jesam dok nisam, kako je lijepo biti.
O ti koji jesi i nikada nisi! O daj mi, biti mi daj! Da jesam, i samo jesam - u tebi!
O ti koji jesi biti mi daj!
fra Bonaventura Duda| Pregleda: | 2064 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Beba do jedne godine: ležerna i opuštena osoba koja će s ljubavlju voditi brigu o bebi. Osoba koja uživa njihati i maziti bebu i presvlačiti je svaka tri sata, a potom strpljivo držati i hraniti dvadesetak minuta. Osoba koja rano ustaje i ima lagan san, spremna raditi u svim smjenama bez mogućnosti napredovanja. Diploma nije potrebna.
Dvije do tri godine: sportski tip, u dobroj formi, odličnih refleksa. Potrebno veliko strpljenje i silna energija. Radni dan 15 sati - bez stanke za ručak ili kavu (osim u slučaju da dijete spava). Potrebna sposobnost koncentracije za obavljanje poslova u uvjetima raznovrsnog ometanja pažnje. Prijeko potrebno poznavanje prve pomoći. Vozačka dozvola prednost.
Četiri do šest godina: stručnjak u podučavanju koji će osigurati poticajano, kreativno okruženje za učenje, pun ljubavi, prilagođen predškolskom uzrastu. Poželjno iskustvo u podučavanju umjetnosti, glazbe, sporta. Prednost imaju poznavatelji dječje psihologije, lingvistike i Montessori metode. Obavezno poznavanje barem jednog stranog jezika.Sedam do dvanaest godina: prilika stručnjakinjama za sport i rekreaciju. Ulogu majke valja obavljati u radnoj sobi, blagovaonici i susjedstvu. Nužne komunikacijske vještine radi izlaženja na kraj s učiteljima, ravnateljem škole i roditeljima druge djece. Podrazumijeva se spremnost za razgovore o seksu, kao i o novoj matematici, astronomiji... Ne smije imati prigovore na blato, kolekcije kukaca i djecu iz susjedstva.
Trinaest do petnaest godina: specijalist za adolescentsku psihologiju s iskustvom u pripremanju velikih količina hrane. Tolerancija nužna. Taktičnost, tj. sposobnost uočavanja trenutaka kad je najbolje nestati - nužna. Poželjna nagluhost.
Osamnaestogodišnjaci: financijer koji će osiguravati novac, odjeću, CD-ove, a po mogućnosti i automobil. Savjeti nepotrebni. Kandidatkinja ima dovoljno vremena za dodatni posao koji će donositi dobre prihode. Posao je na neodređeno vrijeme.
prema Melem za žensku dušu - Canfield i sur.
U nekom gradiću na rubu šume živio je mali Toni. On nije bio kao druga djeca, bio je veoma zločest. Nije slušao nikoga, ni brata, ni baku, ni mamu ni tatu i zato je nastala tama. Što je Toni bio zločestiji bivalo je sve više tame na svijetu. Kad je Toni rekao baki neću sunce je počelo slabije sjati. Sunce je još više potamnilo kad je rekao i tati neću. A kad je Toni rekao i mami neću sunce je potpuno prestalo sjati. Kada bi se Toni pojavio u gradu, u gradu je bivalo tamno. Videći tamu u Tonijevu srcu ljudi su Tonija istjerali iz grada i on je otišao u šumu - sam.
Ali i tamo je donio tamu - mrak. U šumi su ptice prestale pjevati, stabla su u tami žalosno šaptala jedno drugom: "Što se to događa, zašto je u šumi nastala tama?" Toni je pokušao hodati šumom ali zbog velike tame nije mogao. Bilo je mračno kao u rogu. Ništa nije vidio, spoticao se o kamenje, posrtao i padao, razbio je koljena. Ustao je, teturajući krenuo dalje, napravio par koraka i bum...udario je u stablo koje zbog velike tame nije vidio... razbio je glavu. Sjeo je na zemlju i počeo plakati. Nije mogao ići dalje. Bio je gladan i umoran i sam u tamnoj šumi. Plakao je Toni. Bilo ga je strah. On je sam u mračnoj šumi.
Onda se sjetio svoje dobre mame, koja ga voli i koja mu je govorila da se popravi. Ali mama je daleko. Sjetio se Toni, da je mama govorila kako mu uvijek može pomoći Isus - Bog koji ga neizmjerno voli. I čim je Toni pomislio na Isusa pogledao je u nebo i gle upalila se jedna zvjezdica na nebu. Toni je vidio tu zvijezdicu, vidio je njeno svjetlo i bio je sretan. Promucao je molitvu: "O Isuse, želio bih biti bolji." U tom trenutku upalila se druga zvjezdica na nebu. I bilo je više svjetla. Videći to, Toni usklikne: "Isuse, pomozi mi da se popravim, i da budem bolji." Tada se upalila još jedna, 2, 3, 4... još puno zvjezdica na nebu. A pojavio se i kralj zvijezda, mjesec, i pozdravio Tonija. I bilo je puno više svjetla.
Videći to Toni je shvatio kako je puno ljepše biti u svjetlu - dobroti, nego u tami - zlu. A sada je Toni znao da mu svjetlo može dati samo dobri Bog - Isus, i Toni usklikne: "Isuse, budi mi prijatelj! Daj da budem Tvoj!"
Na ovu molitvu pojavilo se sunce i obasjalo šumu. Stabla su bila sretna na povjetarcu, a ptice su zapjevale svoju radosnu pjesmu još puno ljepše nego prije. Nebo i zemlja bili su radosni, a mali Toni primivši Isusa u srce za prijatelja dobio je u srcu svjetlo. Isus, prijatelj malog Tonija istjerao je iz Tonijeva srca tamu. I tako srcem punim svjetla vratio se Toni i svugdje je nosio svjetlo, ljubav, dobrotu, prijateljstvo...
Isus je prijatelj malom Toniju; Isus je prijatelj svoj djeci. Isus je i tebi prijatelj. On želi da i ti budeš njegov prijatelj i da svima donosiš svjetlo, u obitelj, u razred, u grad, u školu...
Budite male Isusove zvjezdice i svjetlite dobrotom. Nosite dobrotu svima. Nosite Isusa svima i onda će svi biti sretni.