Učenici su duboko raspravljali o Lao Tseovoj izreci: “Oni koji znaju ne govore! Oni koji govore ne znaju!” Upitali su učitelja što točno znače te riječi. Učitelj im reče: "Tko od vas poznaje miris ruže?" Svi su ga znali. Potom im reče: "Izrecite ga riječima." SVI SU ŠUTJELI.
Podigao je čašu punu vode i upitao slušatelje: “Što mislite koliko je teška ova čaša?”
Priča o tri vrpce - ispovijed
Don Bosco je bio svetac koji je svoj život posvetio djeci i mladima, pomažući im da postanu dobri kršćani i pošteni građani. Tumačeći važnost sakramenta ispovijedi u životu kršćana, ispričao im je jedan od svojih snova.
“Sanjao sam da se nalazim u crkvi okružen mnoštvom dječaka koji se pripremaju za ispovijed. Neki čekaju na red ispred moje ispovjedaonice. Odjednom, uvelike iznenađen, otkrijem da neki od njih imaju tri vrpce oko vrata.
- Zašto nosiš te vrpce oko vrata? Skini ih! - rekoh jednome od njih.
- Ne mogu - reče dječak - netko stoji iza mene i čvrsto ih drži.
Približih se i iza dječakovih leđa ugledah najprije kandže, a zatim dva velika roga. Priđoh još bliže i opazih njušku ružnoga čudovišta kako u pandžama drži vrpce.
Odmah sam pozvao jednog klerika i rekao mu da mi donese posudu blagoslovljene vode. U međuvremenu sam vidio da i mnogi drugi dječaci imaju za leđima ružna čudovišta.
Zamahnuo sam škropilom kao oružjem prema jednoj od tih nakaza i upitao: Tko si ti?
Čudovište iskese zube, ustukne uplašeno i tada spazih da u šapi drži tri uzice poput konaca za pokretanje lutke.
- Što radiš s tim uzicama? Govori, inače ću na te izliti blagoslovljenu vodu!
Čudovište se zgrči od straha.
- Prva vrpca - reče - prijeti dječacima da ispovjede sve svoje grijehe.
- A druga?
- Druga im oduzima osjećaj kajanja.
- Treća?
- Neću ti reći - odgovori oštro čudovište.
- Onda ću te okupati u blagoslovljenoj vodi - rekao sam.
- Ne, ne! Reći ću. Treća uzica priječi dječacima da donesu dobre odluke i da saslušaju ispovjednikov savjet.
Kad sam sve saznao, zamahnuo sam škropilom i čudovište zalio blagoslovljenom vodom, a tako i njegove drugove koji su se istoga časa razbježali urlajući tako jako da me to probudilo…”
Zanimljivosti
Egipatski svećenici su osim faraona Amonovim sinom proglasili samo Aleksandra Velikog sina Filipa II i epirske princeze Olimpije. Aleksandar je jedini stranac koji je ikada nosio ovaj naslov, a inače je za vrijeme svojih pohoda u Egiptu dočekan kao osloboditelj.
Humor
– Stariji svećenik novom kapelanu: kod mene nema tv, glazbe, dovođenja gostiju…, jer ne podnosim nikakvu buku. – Dobro, a smijem li barem koristiti kompjuter? – Što je to? – Pa to se koristi umjesto pisaće mašine, a ne lupa dok se tipka. – To onda može!
Poslovice
Ljudi se poznaju po znoju i po danoj riječi.
(Arapska)