U potrazi za srećom - priča o balonima Novo!
0 preuzimanja
Skupini od 50 ljudi predavač je neočekivano prekinuo izlaganje. Podijelio im je po balon i zamolio svakog od njih da na njemu markerom ispiše svoje ime. Sakupili su balone i stavili ih u drugu prostoriju.
Nakon toga sudionici su zamoljeni da uđu u prostoriju i pronađu balon sa svojim imenom u roku od tri minute. Ljudi su mahnito počeli tražiti svoj balon sudarajući se i gurajući druge, stvarajući potpuni kaos. Rijetki su našli svoj balon.
Predavač ih je zamolio da nasumično uzmu po jedan balon iz prostorije i daju ga osobi čije ime je ispisano na njemu. Za tri minute svi sudionici su u rukama imali svoj balon.
Upravo ovo se događa u životu: svi smo u maničnoj potrazi za srećom, ne znajući gdje se nalazi. Naša sreća je često u rukama drugih. Pružite sreću drugima i dobit ćete i vi svoju.
autor nepoznat
| Pregleda: | 1932 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Desetogodišnji dječak odlučio je početi trenirati judo, usprkos tome što je izgubio lijevu ruku u teškoj prometnoj nesreći.
Krenulo mu je dobro, i nije mu bilo jasno zašto ga je, nakon tri mjeseca treninga, sensei (učitelj) i dalje učio samo jednom potezu.
“Sensei, zar ne bih trebao učiti i druge poteze?”, pitao je.
“Ovo je jedini potez koji znaš, ali ovo je jedini potez koji trebaš znati.” - odgovorio je sensei.
Dječak nije razumio učitelja, ali mu je vjerovao.
Nekoliko mjeseci kasnije dječak je na svom prvom turniru vrlo lako pobijedio u prva dva meča. Treći meč se pokazao težim, ali nakon nekog vremena, njegov protivnik je postao nestrpljiv i otvorio se, na što je dječak spretno iskoristio svoj jedan jedini potez i dobio i taj meč.
S tri pobjede našao se u finalu.
Ovaj put, njegov protivnik je bio veći, jači i iskusniji. Izgledalo je da je dječak u potpunosti nadjačan. Sudac je pozvao time-out. Želio je prekinuti meč, ali sensei nije dopustio.
Ubrzo nakon što je borba nastavljena, protivnik je napravio pogrešku. Istog trena, dječak je iskoristio svoj uvježbani potez i pobijedio. Postao je prvak.
Na putu kući, dječak i sensei analizirali su sve borbe. Dječak je pitao: “Sensei, kako sam osvojio ovaj turnir sa samo jednim potezom?”
“Pa osvojio si ga iz dva razloga”, rekao je sensei. “Prvo, skoro si u potpunosti ovladao jednim od najtežih poteza u džudu. A drugo, jedina poznata obrana za taj potez je da te protivnik zgrabi za lijevu ruku.”
Dječakova najveća slabost postala je njegova najveća snaga.
Kad je umro neki čovjek, htjedoše iskušati mudra starca.
- Znaš li nam reći kamo će on sada poći - u raj ili u pakao? -upitaše ga.