Priča o jednoj učiteljici Novo!

0 preuzimanja

ucenik-ilustracijaPostoji jedna priča o učiteljici iz osnovne škole. Ime joj je gospođa Thompson.

Jednom prilikom, dok je stajala pred učenicima 5-og razreda prvog dana škole, izjavila je djeci jednu laž. Pogledavši svoje učenike, rekla je kako ih sve podjednako voli.

No, bilo je to nemoguće, jer je u prvoj klupi, zavaljen u svoju stolicu, sjedio mališan imenom Teddy Stoddard. Gđa. Thompson viđala je Teddija godinu ranije i primijetila da se nije puno igrao sa ostalom djecom, odjeća mu je bila neuredna i uvijek je bio prljav.

Teddy je ponekad bio neugodan, što je rezultiralo time da je gđa. Thompson s užitkom markirala njegove ispite debelom crvenom olovkom, križajući papire i konačno, zaokružujući veliko "1" na vrhu.

Škola u kojoj je poučavala gđa. Thompson, zahtijevala je od nje da pregleda sve stare bilješke za svakog učenika; Teddijeve je ostavila za kraj. Ipak, čitajući njegove bilješke, vrlo se iznenadila.

Teddijeva učiteljica iz prvog razreda napisala je "Teddy je vedro i nasmijano dijete. Uredno obavlja zadatke i ima dobro vladanje…svojim prisustvom unosi radost u sredinu".

Učiteljica iz drugog razreda zapisala je: "Teddy je odličan učenik, prijatelji u razredu jako ga vole, ali je on uznemiren zbog toga što mu je majka teško bolesna i život kod kuće mu je stresan". Učiteljica iz trećeg razreda zabilježila je ovo: "Teško ga je pogodila smrt majke. I dalje se trudi dati najbolje od sebe, ali mu otac ne posvećuje previše pozornosti. Ako se uskoro nešto ne poduzme, njegov obiteljski život uvelike će utjecati na njega".

Teddijeva učiteljica iz četvrtog razreda napisala je: "Teddy je povučen i ne pokazuje puno interesa za školu. Nema puno prijatelja i ponekad spava u razredu".

No sada je gđa. Thompson shvatila problem i osjetila se posramljeno.

Osjećala se još gore kada su joj svi učenici donijeli Božićne poklone zamotane u ukrasni papir i šarene vrpce, osim Teddija.

Njegov poklon bio je nevješto umotan u debeli, smeđi papir koji mu je preostao od kupovine.

Gđu. Thompson zaboljelo je kada je morala otvoriti taj poklon pred razredom.

Neka djeca počela su se glasno smijati kada je iz papira izvadila narukvicu od umjetnih dijamanata na kojoj je nekoliko ukrasa nedostajalo i polupraznu bočicu parfema.

Dječji smijeh je utihnuo jer učiteljica se oduševila narukvicom, stavila ju na ruku, i poprskala malo parfema na zglavak.

Teddy Stoddard je ostao u školi par minuta nakon nastave samo da joj kaže: "Gđo. Thompson, danas mirišite baš kao što je moja mama nekada mirisala".

Nakon što su djeca napustila razred, plakala je još sat vremena. Od tada je posebnu pažnju posvećivala Teddiju. Dok je radila s njim, djelovao je kao da mu je um živnuo.

Što ga je više ohrabrivala, on je brže napredovao. Do kraja godine, Teddy je postao jedan od najuspješnijih učenika u razredu i, unatoč laži da će sve učenike podjednako voljeti, Teddy je postao njen "ljubimac".

Godinu dana kasnije, našla je poruku ispod vrata - od Teddija. Napisao je da je ona najbolja učiteljica koju je ikada u životu imao.

Nakon šest godina ponovno je dobila poruku od Teddija. Napisao je da je završio srednju školu, s jako dobrim uspjehom, te da mu je ona još uvijek najbolja učiteljica koju je imao u cijelom svom životu.

Nakon četiri godine, stiglo je sljedeće pismo u kojem je pisao da je nastavio sa školovanjem. Iako je ponekad znalo biti teško, uhvatio se s time u koštac i uskoro će diplomirati kao najbolji student na fakultetu. Ponovio je gđi. Thompson da mu je ona još uvijek najomiljenija i najbolja učiteljica koju je imao cijeli život.

Nakon toga, prošlo je još četiri godine do sljedećeg Teddijevog pisma. Ovog puta, pisao je o svojoj odluci da nakon uspješno završenog dodiplomskog studija, nastavlja još malo dalje sa studiranjem.

Ponovno je naglasio da mu je ona još uvijek najbolja i najomiljenija učiteljica koju je ikada imao. Njegovo ime sada je bilo nešto duže. Stajao je potpis, magistar Theodore F. Stoddard.

Priči još uvijek nije kraj. Kao što već pretpostavljate, sljedećeg proljeća stiglo je još jedno pismo. Teddy piše da je upoznao djevojku i da planiraju vjenčanje.

Otac mu je preminuo prije nekoliko godina, pa je predložio gđi. Thompson da na vjenčanju sjedi na počasnom mjestu rezerviranom za majku mladenca.

Naravno, gđa.Thompson je prihvatila prijedlog. I pogodite što? Nosila je onu narukvicu, istu onu na kojoj je nedostajalo nekoliko lažnih dijamanata.

Pobrinula se i da nosi parfem za kojeg se Teddy sjeća da ga je nosila njegova majka na posljednji Božić koji su proveli zajedno.

Zagrlivši se, dr. Stoddard je šapnuo gđi. Thompson na uho, "Hvala Vam, gđo. Thompson, jer ste vjerovali u mene. Od srca Vam hvala zato jer ste učinili da se osjećam važan i pokazali mi da mogu utjecati na život". Sa suzama u očima, Gđa. Thompson mu je odgovorila: "Ne, Teddy. Ti si bio onaj koji me naučio da mogu utjecati. Nisam znala podučavati sve dok nisam srela tebe ".

Pregleda: 1577 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 04. 12. 2019.

Slični dokumenti

Kineska legenda o nebu
Kineska legenda o nebu

kineski_zid_clipartU nekom starom selu u Kini živio je mudar čovjek, veoma star. Imao je najmanje devedeset godina. Svi su ga voljeli i cijenili radi njegove razboritosti. Mnogi su dolazili izdaleka pitati ga za savjet, a neki su plaćali mnogo novaca za njegove savjete. Starac je jako dobro znao da će jednog dana umrijeti kao i svi drugi ljudi. Pitao se što li je s druge strane i na što bi Nebo moglo sličiti. Sve svete knjige su mnogo o tome govorile, ali ni jedna dovoljno jasno. A njega je sve to jako zanimalo. Žurilo mu se da sazna. Jedne jesenske večeri naš mudrac u miru je preminuo okružen svim ljudima iz sela koji su ga poštivali. Zadnje su mu riječi bile: Konačno ću vidjeti Nebo o kojem sam često sanjao. Ljudi u selu su mu priredili pogreb kakav se u tom mjestu nikad nije vidio. Došlo je mnogo ljudi, dolazili su iz najudaljenijih krajeva. Naš stari mudrac, kaže legenda, konačno je stigao u Nebo. Ugledao je neka pozlaćena vrata. Lijepo ukrašena. Sav sretan prišao je i pokušao otvoriti vrata. Tada mu netko priđe i kaže: U Nebo se ne ulazi tako lako. Mudrac odmah upita: Što trebam učiniti da uđem? Čuvar odgovori: Moraš riješiti jedan problem; dođi sa mnom. Starac pođe za njim. Čuvar ga je odveo u jednu veliku dvoranu gdje je bilo ljudi što su se skupili i čekali oko ogromnog tanjura slasne riže. Pošao je na mjesto koje je bilo određeno za njega. Čuvar se obrati svima: Svi ste vidjeli tanjur s rižom. Dat ćemo vam dva duga štapića da je pojedete. Ne smijete ustajati i zato su vam štapići toliko dugi koliko ste daleko od tanjura. Ne smijete se služiti magijom ili nekom varkom da pokrenete tanjur. Želim vam dobar tek. Čuvar se povukao u stranu i promatrao. Neki su pokušavali prelomiti štapić u dva dijela, pa u tri i tako dalje pokušavajući zadržati rižu na kraju. I čak da i uspiju dobili bi jedan jedini zalogaj. Drugi su se pokušavali nahraniti okretanjem štapića, ali time su samo uspijevali ozlijediti one pored sebe. Treći su pak uspravljali svoje štapiće, zrna su im upadala u oči, padala po nosu, po licu, po čitavom tijelu a tek pokoje u usta. Mudrac je lako našao rješenje. Nije ga niti tražio - rješenje je došlo samo od sebe. On je cijelog svog dugog života s drugima dijelio pa je i sada uzeo štapiće i nahranio onoga do kojega je mogao dosegnuti. Čuvar ga je zato pozvao u Nebo gdje ga je nježno svjetlo blago obasjalo.

Sportski auto - priča
Sportski auto - priča

Mladi se čovjek spremao maturirati. Mnogo se mjeseci divio predivnom sportskom autu u izlogu. Znajući da je njegov otac dovoljno imućan da mu ga kupi, rekao mu je da je to jedino što bi htio.

Zanimljivosti

Zaštitnik Venecije, sumnjivo lijepog grada, kako reče Thomas Mann bio je sv. Teodor dok mletački trgovci nisu 828. g. ukrali relikviju sv. Marka iz Aleksandrije.

Humor

Susrela se dva stara prijatelja nakon više godina. Jedan će drugome: “Uviđam da čovjek s godinama sve lakše i bolje uočava razliku između dobra i zla.” “Da, ali samo kod drugih”, prihvati njegov prijatelj.

Poslovice

Ako hoćeš nešto reći, prvo provjeri tko će te slušati. (Gruzijska poslovica)