Vrijeme za obitelj Novo!
0 preuzimanja
- Tata! Tata koji je čitao novine promrmlja: - Ma, što je dijete? - Hoću li i ja morati čitati novine kad odrastem? - Pa naravno. - Zašto, tata? Tata nije ništa čuo jer je nastavio čitati novine. - Zašto tata? Želio bih znati! - Aaa? Što zašto? - Zašto ću i ja morati čitati novine kad budem velik? - O, moj Bože, odrastao čovjek čita novine. Pa mora se biti u tijeku događanja! - Što to znači biti u tijeku događanja, tata? - O nebesa! Dijete, to ti je kao... orijentirati se... razumiješ li? - Ne razumijem! - O tome ćemo govoriti drugi put. Sad me napokon pusti da čitam. - A zašto ti, tata, ne možeš čitati ako s tobom razgovaram? - Jer mi to smeta, dijete. Govor uvijek smeta. Uopće treba što je manje moguće govoriti, zapamti to! - Ali naš učitelj govori vrlo mnogo, tata! - E sad mi je prekipilo. Dakako, on je učitelj. Učitelji smiju govoriti. Ali djeca moraju šutjeti, razumiješ li? - Ali... ali kad u školi ne otvorim usta cijeli sat učitelj me ukori. - Ma dosta već jednom! Hoću čitati! Ako nastaviš dalje s pitanjima bit ću zreo za ludnicu! - Hoćeš li i tamo morati čitati novine? - Ne! Ne! Ne! Gospode Bože! Pa tamo nema novina! - A fino! Tada ću te tamo posjetiti i moći ću s tobom razgovarati, a da ti to ne smeta!
| Pregleda: | 1954 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 22. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Jednom davno živio je jedan kralj koji je imao ogroman, ali zaista čudan dvorac.
Iznutra je bio prekriven ogledalima - po zidovima, podovima, stropovima, posvuda na tisuće ogledala.
1. Samo danas trudit ću se proživjeti dan ne želeći riješiti probleme svoga života odjednom. 2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati … samo sebe sama. 3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću … ne samo na drugom svijetu nego i na ovom. 4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama. 5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju; kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše. 6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem. 7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado; ako u mislima osjetim da sam povrijeđen, trudit ću se da to nitko ne primijeti. 8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga se neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost. 9. Samo danas čvrsto ću vjerovati – čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno – da se obrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugog nema na svijetu. 10. Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je 12 sati da činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život. (Ivan XXIII.)