Josipe, sanjala sam čudan san.
Ne razumijem posve što mi se snilo, ali mi se čini da ima veze s rođendanom moga Sina.
U mome snu ljudi se pripremaju nekoliko tjedana za rođendan moga Sina.
Ukrašavaju kuće, kupuju novu odjeću i mnoge lijepe darove.
Čudno je bilo to što darovi nisu bili za moga Sina.
Ljudi su zamotali darove u fini, šareni papir i stavljali ih ispod drveta. Da, drvo, Josipe, usred njihovih kuća. I to ukrašeno drvo
sa svjetlucavim nakitom.
Na vrh drveta stavljaju figuru, nešto kao anđeo. Baš nekako lijepo.
I svi nasmiješeni, veseli. I darivali su jedni druge, ali ne i moga Sina.
Čini mi se da ga ni ne poznaju. Ni ime mu nisu spomenuli, uopće.
Osjećala sam da bi im on čak smetao kad bi svratio.
Kako tužno, ne biti dobrodošao i željen na proslavu vlastitog rođendana.
Sretna sam da je to samo san.
Bilo bi tužno, Josipe, kad bi to bila stvarnost.
U lijepu dvorcu od kojega nije ostao ni kamen na kamenu živio nekoć vrlo bogat vitez. Mnogo je novaca potrošio da uresi dvorac; malo je kome dobra činio. Prolazio onuda siromašni putnik hodočasnik.
Bila jednom mlada i napredna stabljika. Imala je točno četiri lista koja su blještala u rosi pod snopom sunčanih zraka.
Zanimljivosti
Napoleon je 1801., prije nego se proglasio carem i kraljem Italije, uredio Zakon o školstvu kojim je ustrojio gimnazije (liceje) za koje su postojale stipendije.
Humor
Ne mora vaš sin nužno postati svećenik, uvjerava voditelj sjemeništa oca jednog sjemeništarca. “Znate i sami da nije pretjerano inteligentan, a i materijalne potrebe za školovanje nisu male…” “Da, ali on je tako ponizan” – na to će otac. “Istina, ali to je dovoljno samo da postane svetac, ali ne i da bude svećenik.”
Poslovice
Tko ni za što na svijetu nije sposoban, taj uvijek ismijava druge. (Madagaskarska poslovica)