Crna ovca u betlehemskoj štalici Novo!
0 preuzimanja
Ovce su, kao što svi znaju bijele. Ali u jednom stadu, pored bijelih ovaca našla se jedna crna kao ugljen.
Kad bi prolazila poljem rugali su joj se: „Ti si crna ovca! Sramotiš nas. Zbog tebe naše stado izgleda kao bijelo platno koje ima crnu mrlju na sebi.“
Stalno je slušala prigovore: „Kakva si to? Zašto nisi bijela poput nas? Odlazi! Ti si nevrijedna!“
Riječi su na krhka leđa crne ovce padale kao kamenje. Bila je očajna. Kako više nije mogla podnositi izrugivanje i mučenje otišla je u brda - sama. Barem ću moći u miru pasti i odmarati se u hladu, mislila je.
Ali ni u brdima nije živjela u miru.
Sa svakim zalaskom sunca, kad se na brda spuštala noć, čula je životinje kako govore: „Kako ova živi? Uvijek je sama.“
Jedne večeri, suznih je očiju crna ovca gledala u daljinu tražeći sklonište.
Ugledala je špilju osvijetljenu slabašnim svijetlom.
Odspavat ću unutra, pomislila je i potrčala. Trčala je kao da je netko progoni.
„Tko si?“ upitao ju je jedan glas na ulazu.
„Ja sam ovca koju nitko ne voli – crna ovca. Izbacili su me iz stada.“
„I mojoj ženi i meni isto se dogodilo. Ni za nas nije bilo mjesta u svratištu, zato smo se sklonili ovdje. Ja sam Josip, a ovo je Marija. Upravo je rodila dječaka.“
Radost je obuzela crnu ovcu. Prva će vidjeti Isusa. Prva od svih.
„Hladno je, dopustite mi da se približim i da ugrijem Dijete.“
Marija i Josip se pogledaše i nasmiješiše.
Ovca se približila što je bliže mogla djetetu i grijala ga svojom toplom vunom.
Dijete se probudilo i šapnulo joj na uho: „Došao sam baš zbog takvih kao što si ti. Došao sam zbog izgubljenih ovaca.“
Ovca je radosno zablejala, a anđeli na nebesima zapjevaše „Slava na visini Bogu a na zemlji mir stvorenjima njegovim.“
Isus je Ljubav koja spašava.
Slavimo blagdan Božje ljubavi prema ljudima i sjetimo se onih koji su daleko od Njegove ljubavi jer ima puno ljudi koji su ogorčeni zato što im mi nismo pružili ruku.
Susret s Isusom na Božić dati će nam snagu da srušimo sve barijere: straha, antipatije, osjećaja nadmoći prema drugima.
| Pregleda: | 1762 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
“Molio sam ljude od znanosti i tehnike da mi naprave vlat trave. I napravili su. 
Izgledala je kao prava vlat: zelena, tanka, savitljiva. Kad sam je pogledao izbliza opazih da je mrtva. … Nije mogla disati. Nije mogla rasti. Nije mogla živjeti ni umrijeti. Osim imena nije zapravo imala ništa od prave vlati. Ni krava ni koza ne mogoše je pojesti ni dati od nje mlijeka. Čuo sam kako se sve vlati trave na svijetu smiju vlati čovjekove trave: Veliki ljudi ne mogu - unatoč svoj znanosti i tehnici - načiniti ni malu vlat trave.”
Phil Bosmans
Oduvijek sam volio mjesečinu.
U njoj se sve stvari čine u isto vrijeme da jesu i kao da nisu.
I sebi sâm tako izgledam: da jesam, i kao da nisam.
I kad mislim da jesam, skoro da želim da nisam.
Jer - jao - ja koji jesam više sam onaj koji nisam.
I moglo bi biti da k Bogu dođem kao da jesam, a On će mi reći da nisam.
A tada - bolje bi bilo da nije me bilo.
A kada mislim da nisam, bude mi žao, jer volim da jesam.
O kako je dobro: biti! To možda i ne znam pravo već samo slutim kako je dobro: biti!
Jer - i ovo malo što jesam dok nisam, kako je lijepo biti.
O ti koji jesi i nikada nisi! O daj mi, biti mi daj! Da jesam, i samo jesam - u tebi!
O ti koji jesi biti mi daj!
fra Bonaventura Duda