Nemoj reći oče... Novo!
0 preuzimanja
NEMOJ REĆI OČE, AKO SE SVAKI DAN NE PONAŠAŠ KAO SIN.
NEMOJ REĆI NAŠ, AKO ŽIVIŠ IZOLIRAN U SVOJOJ SEBIČNOSTI. NEMOJ REĆI KOJI JESI NA NEBESIMA, AKO MISLIŠ SAMO NA ZEMALJSKE STVARI. NEMOJ REĆI SVETI SE IME TVOJE AKO PSUJEŠ I SPOMINJEŠ BOŽJE IME UZALUD. NEMOJ REĆI DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE AKO NE STVARAŠ MIR NA ZEMLJI. NEMOJ REĆI BUDI VOLJA TVOJA, KAKO NA NEBU TAKO I NA ZEMLJI, AKO NE PRIHVAĆAŠ BOŽJU VOLJU I KAD JE TEŠKO. NEMOJ REĆI KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI DAJ NAM DANAS AKO SE NE BRINEŠ ZA GLADNE, BESKUĆNIKE I NEPROSVJEĆENE. NEMOJ REĆI OTPUSTI NAM DUGE NAŠE AKO NISI SPREMAN OPROSTITI DRUGIMA POGREŠKE, UVREDE,OMALOVAŽAVANJA, RUGANJE, PONIŽAVANJE… NEMOJ REĆI I NE UVEDI NAS U NAPAST AKO IMAŠ NAMJERU OSTATI U GRIJEHU ILI DALJE GRIJEŠITI. NEMOJ REĆI NEGO IZBAVI NAS OD ZLA AKO SE NE BORIŠ PROTIV ZLA. NEMOJ REĆI AMEN AKO JOŠ NISI SHVATIO MOLITVU OČE NAŠ.
| Pregleda: | 1690 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 24. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Pokojnik je ostavio dvije oporuke. Jedna se imala otvoriti odmah nakon smrti, a druga nakon pokopa.
U prvoj je pisalo: Želim da me pokopate sutra u četiri sata ujutro.
Ispuniše tu neobičnu želju.
Oko lijesa se okupilo petero ljudi.
Otvorena je druga oporuka: Želim da se moja imovina ravnopravno podijeli među one koji su se okupili na mome ukopu. Tih je petero ljudi imalo sreću.
Mogli bismo im i zavidjeti... Ali mi imamo puno više!
Nedjeljom nas okuplja Isusova oporuka: OVO ČINITE MENI NA SPOMEN!
Josipe, sanjala sam čudan san.
Ne razumijem posve što mi se snilo, ali mi se čini da ima veze s rođendanom moga Sina.
U mome snu ljudi se pripremaju nekoliko tjedana za rođendan moga Sina.
Ukrašavaju kuće, kupuju novu odjeću i mnoge lijepe darove.
Čudno je bilo to što darovi nisu bili za moga Sina.
Ljudi su zamotali darove u fini, šareni papir i stavljali ih ispod drveta. Da, drvo, Josipe, usred njihovih kuća. I to ukrašeno drvo
sa svjetlucavim nakitom.
Na vrh drveta stavljaju figuru, nešto kao anđeo. Baš nekako lijepo.
I svi nasmiješeni, veseli. I darivali su jedni druge, ali ne i moga Sina.
Čini mi se da ga ni ne poznaju. Ni ime mu nisu spomenuli, uopće.
Osjećala sam da bi im on čak smetao kad bi svratio.
Kako tužno, ne biti dobrodošao i željen na proslavu vlastitog rođendana.
Sretna sam da je to samo san.
Bilo bi tužno, Josipe, kad bi to bila stvarnost.